Lokalni čelnici SDS su, tvrdi svjedok optužbe na sudjenju Radoslavu Brdjaninu, u proljeće 1992. "počeli crtati nove karte Donjeg Vakufa na kojima su razgraničavali srpke i ostale teritorije" - Takvo razdvajanje, po svjedoku, "nije bilo moguće jer su u svim mjestima zajedno živjela tri naroda"


Etničko čišćenje opštine Donji Vakuf "planirali su i pripremili čelnici SDS, generali JNA i srpska policija još krajem 1991. i početkom 1992." - tvrdi Senad Alkić, svjedok optužbe na sudjenju Radoslavu Brdjaninu.

Bivši komandant Teritorijalne odbrane Donjeg Vakufa, Alkić, smatra da su pripreme "koordinirane iz Banja Luke", sjedišta Kriznog štaba takozvane Autonomne regije Krajina (ARK), kojim je predsjedavao optuženi Brdjanin. Zajedno sa generalom Momirom Talićem, čije je sudjenje obustavljeno zbog teške bolesti, i načelnikom policije Stojanom Župljaninom koji je u bjegstvu, Brdjanin je optužen za genocid u 16 opština u sastavu ARK.

U proljeće i ljeto 1992. Muslimani i Hrvati iz opštine Donji Vakuf u središnjoj Bosni i Hercegovini, u najvećem su broju protjerani, dio ih je pobijen, a brojni su stradali u logorima. Čak 95 odsto ih je napustilo domove u prvih deset dana nakon što je SDS preuzela vlast. Narod je bio zastrašen jer su "znali da su formirane srpske opštine Bosanske Krajine i znali su šta to znači", objasnio je Alkić.

Lokalni čelnici SDS su, tvrdi Alkić, "ignorisali dogovore s predstavnicima drugih stranaka" i uspostavili saradnju s regionalnim Kriznim štabom u Banja Luci. Pripojili su opštinu Autonomnoj regiji Krajina i "počeli crtati nove karte Donjeg Vakufa na kojima su razgraničavali srpke i ostale teritorije. Razdvajanje kakvo su planirali nije bilo moguće jer su u svim mjestima zajedno živjela tri naroda", tvrdio je svjedok.

Rekao je da je "sigurnost u Donjem Vakufu narušena" još krajem 1991.godine, kada je cjelokupno naoružanje iz skladišta Teritorijalne odbrane i iz lokalne kasarne "Daljan", prebačeno u kasarnu u Banja Luku. Nekoliko mjeseci kasnije, u martu 1992., u kasarnu "Daljan" su došli oficiri JNA iz Banja Luke. Alkić tvrdi da je SDS tajno pozivala Srbe na mobilizaciju i da je do kraja mjeseca JNA formirala "etnički čiste, srpske jedinice".

Svjedok ističe kako je krajem aprila već postalo jasno da je vojska naoružala i srpske civile. "Hodali su naoružani ulicama. Neki su nosili puškomitraljeze i drugo vojno oružje", rekao je svjedok.

Prema policijskom izvještaju za februar 1992. - koji je tužiteljica Ana Richterova pročitala u sudnici - u policiji su "radnici Srbi" formirali srpsku Stanicu javne bezbjednosti i mobilizirali "rezervni sastav policije". "Došlo je do potrebe", stoji u izvještaju, da se formiraju "sabirni centri" za Muslimane i Hrvate. Svjedok se sjetio pet formiranih logora.

Brdjaninov branitelj je pokušao dokazati da je Donjem Vakufu prijetio napad HOS-a i Zelenih beretki, "hrvatskih i muslimanskih paravojnih formacija koje su namjeravale odvojiti Bosansku Krajinu od ostatka Bosne i Hercegovine". John Ackerman je tvrdio da je interes JNA bio "spriječiti medjunacionalni sukob", što je potkrijepio izvještajem o sastanku komandanta JNA i predstavnika susjedne opštine Bugojno koja je bila pod kontrolom Armije BiH. Kako stoji u izvještaju, strane su se dogovorile "uspostaviti mješovite kontrolne punktove i zajednički kontrolisati paravojne formacije obiju strana".

Svjedok je, medjutim, naglasio da u njegovoj opštini nikada nije bilo "ni nesrpskih paravojnih formacija, ni mješovitih kontrolnih punktova, a ni saradnje izmedju JNA i predstavnika bošnjačkog i hrvatskog naroda".

Dijeljenje sadržaja