Nakon Banja Luke, Sanskog Mosta, Bosanskog Novog, Prijedora, Donjeg Vakufa i Ključa, sudjenje Radoslavu Brđaninu, optuženom za genocid u 16 općina takozvane Autonomne regije Krajina, nastavljeno svjedočenjima o "etničkom čišćenu" općine Prnjavor


Nakon dvomjesečne pauze zbog bolesti glavnog branitelja Johna Ackermana/Džona Akermana, nastavljeno je sudjenje Radoslavu Brđaninu, bivšem predsjedniku Kriznog štaba takozvane Autonomne regije Krajina (ARK), u sjevero-zapadnoj Bosni i Hercegovini.

Zajedno sa generalom Momirom Talićem, komandantom 1. krajiškog korpusa VRS čiji postupak je "zamrznut" zbog teške bolesti optuženog, i Stojanom Župljaninom, načelnikom policije ARK koji je u bjegstvu, Radoslav Brđanin je optužen za genocid počinjen nad Bošnjacima i Hrvatima 1992. u čak 16 općina ARK. Pored genocida, optužnica ga tereti za zločine protiv čovječnosti, teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. i kršenja zakona i običaja ratovanja.

Dokazujući da je postojala suradnja medju političkim, vojnim i policijskim vlastima na općinskom i regionalnom nivou, tužiteljstvo je nastojalo dokazati da je u vodećim strukturama ARK postojala namjera i plan trajnog uklanjanja Bošnjaka i Hrvata iz regije. Takodjer je dokazivalo da su općinski krizni štabovi bili podredjeni regionalnom štabu u Banja Luci te da je optuženi, kao politički vodja Srba u ARK, svjesno i namjerno provodio kampanju genocida.

Brđaninova obrana je pobijala optužbe tvrdeći da predsjednik regionalnog Kriznog štaba nije znao za zločine koji su počinjeni u pojedinim općinama jer su se općinski krizni štabovi "oteli kontroli". Kao primjer takve općine najčešće je navodjen Prijedor.

Tužiteljstvo je do sada iznijelo dokaze i izvelo svjedoke za 6 općina ARK: Banja Luku, Sanski Most, Bosanski Novi, Prijedor, Donji Vakuf i Ključ. Ove sedmice sudjenje je nastavljeno svjedočenjem dvojice svjedoka iz općine Prnjavor.

Zaštićeni svjedok BT-91 i poljoprivrednik Rusmir Mujanić, iz sela Lišnja u općini Prnjavor, svjedočili su o napadu srpske paravojne jedinice "Vukovi s Vučjaka" na Lišnju, u junu 1992. godine, prilikom kojeg je, kako tvrde svjedoci, iz sela protjerano preko 4.000 Bošnjaka.

Obojica svjedoka su tvrdila da su stanovnici Lišnje, na zahtjev "srpskih vlasti" iz Prnjavora, krajem maja 1992. predali oružje koje su imali. "Unatoč tome, srpska policija i Vukovi s Vučjaka su napali selo i pohapsili stotine muškaraca koje su zatvorili u tvornicu cipela Sloga. Potom su granatirali selo i spalili oko 100 kuća i džamiju. Žene, djeca i starci su izbjegli kod rodjaka u Prnjavor", objasnili su svjedoci.

Tužitelji Joanne/Džoana Korner i Julian Nicholls/Džulian Nikols su dokazivali da su "Vukovi s Vučjaka", predvodjeni Veljkom Milankovićem, bili u sastavu VRS. Predočili su svjedocima izvještaj 1. krajiškog korpusa VRS u kojem stoji da je u Lišnji 2. juna 1992. došlo do oružanih sukoba izmedju naoružanih muslimanskih ekstremista i VRS.

Svjedoci su tvrdili da nemaju nikakva saznanja o oružanom otporu ili napadu na vojsku. Rusmir Mujanić je opisao kako su Vukovi "psovali što su Muslimani predali oružje, jer ih neće moći pobiti, zbog čega su i došli sa obuke iz Krajine". Mujanić je zaključio da su Vukovi bili "pozvani da očiste" općinu Prnjavor.

Brđaninova braniteljica Barbara Baruć je dokazivala da je početkom juna u Lišnji zaista došlo do oružanog sukoba "jer nije svo oružje predano srpskim vlastima". Tvrdila je da svjedok BT-91 nema saznanja o otporu jer je u vrijeme navodnog sukoba bio zatočen u tvornici Sloga, o čemu je BT-91 takodjer svjedočio.

Svjedok je, medjutim, naglasio kako je u zatočeništvu uspio čuti da je 5 muslimanskih civila ubijeno pri napadu na selo, ali da nije čuo za pogibiju niti jednog srpskog vojnika, što je potvrdio i Mujanić.

Dijeljenje sadržaja