Bivša glavna sestra na Odjeljenju dječije hirurgije bolnice "Koševo" opisala užasne efekte artiljerijskog i snajperskog terora vojske bosanskih Srba na najmlađe stanovnike Sarajeva. Na Karadžićeve tvrdnje da je Koševo bilo "veliki vojni logor", a sama bolnica "mučilište za Srbe" svjedokinja je odgovorila pitanjem:"Imate li vi uopšte savjesti"


O stradanjima i patnjama djece Sarajeva tokom četrdesetčetvoromjesečne kampanje terora koje su provodile snage bosanskih Srba u nastavku suđenja Radovanu Karadžiću svjedoči Fatima Zaimović, bivša glavna sestra na Odjeljenju dječije hirurgije bolnice "Koševo" u Sarajevu.

Tužiteljica En Saderlend/Ann Sutherland u dokaze uvela njenu konsolidovanu izjavu zasnovanu na prethodnom iskazu u predmetu Stanislava Galića, bivšeg komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS osuđenog na kaznu doživotnog zatvora.

Pored toga, optužba je u spis uvela i dnevnik u kojem je svjedokinja tokom opsade Sarajeva opisala traume koje su preživljavali pacijenti koševske bolnice i unijela podatke o 331 djetetu koja su od posljedica granatiranja i snajperskog djelovanja liječena na Odjeljenju dječije hirurgije. Jedan manji broj te djece je liječen zbog povreda od fosfornih granata ili opekotina zadobijenih u eksplozijama plina.

Opisujući efekte granatiranja i snajpera Zaimović je navela da su djeca dolazila istraumatizirana zbog same prirode povreda, a da je neprekidna paljba sa brda oko Sarajeva dodatno pogoršavala njihovo stanje. Djeca su se, kako je objasnila, trzala na zvuk svake granate, od straha su često mokrila u krevetu, plakala i vrištala tražeći zaštitu od sestara. "Posebno je bilo teško kada je osoblje klinike djecu moralo izmještati u podrume i neuslovne hodnike", objasnila je svjedokinja napominjući da je među malim pacijentima na Odjeljenju dječije hirurgije bilo i nepokretne djece.

Tužiteljica je iz dnevnika koji je vodila svjedokinja izdvojila nekoliko unosa o djeci koja su ranjena u incidentima navedenim u optužnici protiv Karadžića, a među kojima su granatiranje oko 200 ljudi koji su posmatrali utakmicu na Dobrinji 1. juna 1993., Alipašinog polja 22. januara 1994. godine kada je poginulo šestoro djece, a potom i tržnice na Markalama 5. februara 1994. godine, kao i incident u Ulici Safeta Zajke 25. maja 1995. godine.

Zaimović je navela da je samo 1992. godine u bolnicu dovezeno 163 ranjene djece, od kojih je devetoro umrlo na klinici. Neka od 331 djeteta koje je liječeno na njenom odjeljenju su preživjela, a neka su zbog teških ozljeda poslana na liječenje van zemlje, objasnila je svjedokinja i tiho dodala: "Uglavnom su sva ta djeca uvijek tu oko mene". Ona je pojasnila su ranjena djeca Sarajeva osim na kliniku na Koševu gdje je ona radila liječena i u nekoliko drugih gradskih bolnica.

Karadžić je u unakrsnom ispitivanju izvodio dokaze o tome kako je Sarajevo bilo "tvrđava i vojno uporište", Koševo "veliki vojni logor", a sama bolnica "mučilište za Srbe". "Vi stalno izmišljate u nastojanju da stvorite još veću mržnju među ljudima", odgovarala je svjedokinja na Karadžićeve tvrdnje podsjećajući ga da je sa svojim snagama tokom opsade gađao djecu Sarajeva kao glinene golubove i u jednom trenutku ga upitala: "Imate li vi uopšte savjesti?".

Unakrsno ispitivanje Fatime Zaimović se nastavlja sutra.

Dijeljenje sadržaja