Dokumenti koji po Radovanu Karadžiću pokazuju da su se vlasti Republike Srpske zalagale za mir i poštivanje međunarodnih konvencija po ambasadoru Herbertu Okunu pokazuju samo da je postojao "raskorak između riječi i djela" pošto je situacija u realnosti bila potpuno drugačija. Karadžićeva teza da je Zapad "pomoću Srba i Hrvata htio da neutrališe Muslimane" po Okunu je "ne samo besmislena nego i smiješna"


Radovan Karadžić je u završnom dijelu unakrsnog ispitivanja ambasadora Herberta Okuna ukazivao na svoja naređenja vojnim i civilnim vlastima Republike Srpske da poštuju odredbe međunarodnog humanitarnog prava i Ženevskih konvencija, sprečavaju iseljavanje civila i rade na povratku muslimanskih i hrvatskih izbjeglica", a da predstavnicima Međunarodnog crvenog križa omoguće slobodan pristup zatvoreničkim centrima.

Kada mu je optuženi citirao dio jednog svog skupštinskog govora u kojem je rekao da u državi bosanskih Srba treba garantovati prava svim Muslimanima koji tamo žive "pod uslovom da nisu neprijateljski raspoloženi i ostave oružje" Okun mu je uzvratio: "Dok ste vi izražavali ta uzvišena osjećanja bosanski Muslimani su etnički čišćeni". Ambasador Okun, naime, smatra da u dokumentima koje mu je Karadžić pokazivao sve "lijepo piše", ali da je u stvarnosti bilo potpuno drugačije. On je primijetio da oni zapravo pokazuju da je postojao "raskorak između riječi i djela".

U nastojanju da pokaže kako se on zapravo zalagao za mir, Karadžić je ukazao i na svoj "apel bosanskim Muslimanima za prekid neprijateljstva" iz maja 1992. godine kada ih je pozvao da predaju oružje i "uživaju u zaštiti srpskih organa vlasti". On u tom apelu, pored ostalog, kaže kako zapadne zemlje žele da "neutrališu" Muslimane iz Bosne tako što će ih gurnuti u rat sa jačim protivnicima, Srbima i Hrvatima. "To je toliko netačno da je smiješno", rekao je Okun navodeći da su simpatije Zapada tokom rata bile na strani bosanskih Muslimana. On je izrazio čuđenje što Karadžić nakon što već tri dana pokušava pokazati kako je Zapad bio nepravedan prema Srbima "sada odjednom" tvrdi da su zapadne sile htjele da eliminišu Muslimane.

Pošto, kako je rekao, vjeruje ambasadorovim bilješkama vođenim od oktobra 1991. do maja 1993. godine ali ne i njegovom iskazu pred sudom, Karadžić je sa saradnicima pripremio analizu koju je nazvao "Okun protiv Okuna". Nastojao je pokazati da se Okunovo svjedočenje "ne podudara" sa njegovim bilješkama koje je optužba uvela u dokaze. Kao jedan od primjera "drastične razlike" između bilješki i svjedočenja naveo je da Okun nigdje nije zapisao da je Karadžić zahtijevao povezivanje srpskih opština sa Jugoslavijom prijeteći da će, u suprotnom, "doći do rata".

U kratkom dodatnom ispitivanju tužilac je ukazao da je Okun 2. decembra 1991. godine u svoju bilježnicu upisao upravu tu Karadžićevu prijetnju.

Suđenje Radovanu Karadžiću, optuženom za genocid i druge zločine počinjene u BiH od 1992. do kraja 1995. godine, nastavlja se u srijedu sljedeće sedmice iskazima Fatime Zaimović i Dejvida/Davida Harlanda.

Dijeljenje sadržaja