Bivši američki diplomata Herbert Okun kaže da je Karadžić bio opsjednut genocidom nad Srbima u Drugom svjetskom ratu i da je stalno govorio o tome. Optužba u dokaze uvela 16 svjedokovih bilježnica u kojima su zapisane Karadžićeve izjave da "različite nacionalnosti u BiH ne mogu živjeti zajedno", da gotovo nikada nije negirao optužbe za etničko čišćenje, da su snage bosanskih Srba bile pod njegovom kontrolom i da je zagovarao podjelu BiH čiji bi najveći dio pripao Srbima


"Karadžić, raščupan i melodramatičan više nego obično, nije spomenuo genocid nad Srbima pune tri minute", sa čuđenjem je u svoju bilježnicu upisao bivši američki diplomata Herbert Okun, nakon razgovora sa liderom bosanskih Srba 5. marta 1992. godine. Kao zamjenik posebnog izaslanika UN za Balkan Sajrusa Vensa/Cyrusa Vancea Okun je devedesetih godina prisustvovao nizu sastanaka na kojima je razgovarano o mogućim rješenjima sukoba u bivšoj Jugoslaviji. Na svim sastancima vodio je opsežne bilješke koje je tužilaštvo uvelo u dokazni materijal.

Karadžić je, kaže Okun, bio opsjednut genocidom nad Srbima u Drugom svjetskom ratu i na sastancima je stalno govorio o tome. "Sjećam se da sam bio pomalo šokiran time i rekao sam mu da će, ako tako nastavi, jednog dana i Srbi počiniti genocid", prisjeća se Okun i dodaje: "Moram reći da to tada nisam ozbiljno mislio". Karadžić je, po riječima svjedoka, često izražavao "zabrinutost" zbog porasta nataliteta Muslimana u BiH i isticao da "Izetbegović ide na vladavinu putem visokog nataliteta".

Rukovodstvo bosanskih Srba je, po Okunu, imalo šest glavnih ciljeva: da osnuje srpsku državu, da ona bude etnički čista, da se naslanja na Srbiju, da s njom uspostavi posebne odnose i po mogućnosti apsorbuje u nju, zatim da rukovodstvo srpske države ima pravo veta nad ovlastima centralne vlade u Sarajevu, te da se Sarajevo podijeli na srpsko i muslimansko. Te ciljeve Karadžić je, smatra Okun, prihvatio kao svoje.

Ambasador je u svoju bilježnicu precrtao kartu podijele BiH koju je, kako je objasnio, njemu i drugim posrednicima dao lično Karadžić. Po toj karti, Srbima je trebao pripasti najveći dio teritorije koja na crtežu izgleda kao potkovica, centralni dio je namijenjen Hrvatima, dok bi Muslimanima pripao mali dio u obliku trougla na potezu Sarajevo – Tuzla – Zenica – Travnik. Okun je primijetio da već u drugoj polovini 1992. godine "u potkovici" nije više živio niko drugi osim Srba, što je postignuto etničkim čišćenjem koje je bilo najizraženije duž zapadne obale Drine i u Posavini. Karadžić, po njegovim riječima, gotovo nikada nije poricao etničko čišćenje. Naprotiv, on je na takve optužbe odgovarao optužbama na račun druge strane.

Tužilac Tiger/Tieger je iz Okunove bilježnice citirao nekoliko Karadžićevih izjava "da različite nacionalnosti u BiH ne mogu živjeti zajedno". Osim Karadžića to isto je pred međunarodnim pregovaračima nekoliko puta ponovio i Nikola Koljević "na besprijekornom engleskom jeziku".

Karadžić je Okunu, također, potvrdio da je vojska bosanskih Srba pod njegovom komandom, kao i da kontroliše 95 odsto paravojnih snaga. Na pregovorima u Ženevi Karadžić je Okunu rekao da je Mladić u početku bio "malo težak za saradnju", ali da on, Karadžić, "ima sva ovlaštenja" nad srpskom vojskom.

Tužilac je te navode ilustrovao snimkom press konferencije od 18. septembra 1992. godine na kojoj je Karadžić na optužbe za etničko čišćenje odgovorio zahtjevom da se Srbima "dozvoli" da izađu iz Sarajeva u kojem su "držani kao taoci". Na pitanje novinara kako to da Srbi kojih je u BiH bilo oko 35 odsto traže preko 60 odsto teritorije Karadžić je odgovorio: "Mi to ne tražimo, mi to imamo". Potom je dodao da je takav zahtjev opravdan zato što su Srbi prije genocida u Drugom svjetskom ratu bili većina.

Po riječima i bilješkama ambasadora Okuna, Srbi i Hrvati su imali slične ciljeve, odnosno htjeli su podijeliti BiH. Srbima su, dodao je, hrvatski ciljevi bili "realni" i smatrali su da se s njima mogu dogovoriti, za razliku od "nerealnih" težnji Muslimana koji su, po Karadžiću, željeli cijelu BiH samo za sebe.

Pred kraj današnje sjednice Karadžić je počeo unakrsno ispitivanje ambasadora Okuna.

Dijeljenje sadržaja