U unakrsnom ispitivanju od strane tužioca bivši vojni policajac iz Livna Zdenko Andabak rekao da u tom gradu 1993. godine nije postojao zatvor već samo sabirni centar u koje su "na dva ili tri dana" smješteni uhapšeni Muslimani… Nove svađe advokata i optuženih u sudnici


U nastavku unakrsnog ispitivanja bivšeg vojnog policajca iz Livna Zdenka Andabaka tužilac je ukazao na izbijanje oružanog sukoba Hrvata i Muslimana u Livnu 21. jula 1993. godine. Tog dana je u gradu, po dokumentima na koje je ukazivao tužilac Roeland Bos, uhapšeno i zatočeno oko 1.600 Muslimana.

U svom iskazu u odbranu bivšeg načelnika Uprave vojne policije HVO Valentina Ćorića svjedok je rekao da su zatočeni Muslimani ostali u pritvoru nekoliko dana nakon čega su pušteni kućama. Također je tvrdio da 1993. godine u Livnu nije bilo zatvora, već se radilo o "sabirnom centru".

U jednom od dokumenta iz jula 1993. godine na koje je ukazivala optužba navodi se da je oko 1.000 ljudi zaista oslobođeno dva do tri dana nakon hapšenja. Na pitanje tužioca šta se dogodilo sa ostalih 600 uhapšenih, svjedok je odgovorio da "on to ne zna" pošto je neposredno nakon toga sa svojom jedinicom otišao u Gornji Vakuf. Dodao je da je bilo i onih koji su se opirali hapšenju, ali da ne zna ništa o njihovoj sudbini.

Tužilac je ukazao da su 13. avgusta ’93. uhapšena još 132 Muslimana zbog, kako se navodi u Andabakovom izvješću Upravi vojne policije, "širenja islamskog fundamentalizma". Svjedok kaže da se radilo o vojnicima HVO muslimanske nacionalnosti koji su "planirali napad na HVO". Nakon hapšenja svi su, po riječima svjedoka, predati SIS (Sigurnosno-izvještajna služba) koji je provodio dalju istragu.

Tužilac je svoje unakrsno ispitivanje završio izvještajem SIS posvećenom samom svjedoku. U njemu se, između ostalog, navodi da Andabak nije bio omiljen u Livnu jer se iz Prozora vratio sa 30 bespravno oduzetih vozila, zatim zbog uznemiravanja javnosti čestom pucnjavom po gradu i prihvatanja ljudi "sklonih kriminalu" u redove vojne policije. Svjedok je na to uzvratio riječima: "Dosta je meni tih turbo-ustaša u Livnu".
U dodatnom ispitivanju od strane Ćorićeve braniteljice je objasnio da su "turbo-ustaše", po njemu, nekadašnji komunisti koji su odjednom ponovo pronašli vjeru "pa sada okajavaju svoje komunističke greške".

Braniteljica Dijana Tomašegović Tomić je u dodatnom ispitivanju ukazivala da je vojna policija HVO bila podređena vojnim zapovjednicima, odnosno Petkoviću i Praljku, a ne Upravi vojne policije na čelu sa Ćorićem. Nakon jednog prigovora Petkovićeve pravne zastupnice Vesne Alaburić među advokatima je izbila prava svađa, u kojoj nisu izostale ni uvrede na nivo stručnosti i profesionalizma.

Osim toga, Petković se požalio što Ćorić sa optuženičke glupe njegovoj pravnoj zastupnici dobacuje da je "navodna odvjetnica". "To je manja uvreda od one kada Petkovićeva odvjetnica moje postrojbe naziva navodnim", odgovorio je Ćorić uvrijeđen što je Alaburić za njegovu Vojnu policiju rekla da je "navodno djelatna".

U oba navrata, svađu je prekinuo predsjedavajući sudija Antoneti/Antonetti, rekavši da njega i ostale sudije ne interesuje rasprava advokata već sudbina šestorice optuženih. On je napomenuo da vijeće prilikom odlučivanja o njihovoj krivici neće uzeti u obzir ono što advokati ili optuženi misle jedni o drugima nego će odluku donositi na osnovu merituma predmeta bivših čelnika Herceg Bosne.

Dijeljenje sadržaja