U nastavku dokaznog postupka odbrane Valentina Ćorića svjedoči vojni policajac iz Livna Zdenko Andabak koji kaže da je stav Uprave vojne policije bio da svi koji "blate bijeli opasač" moraju biti kažnjeni i protjerani iz policije


Zdenko Andabak, bivši vojni policajac iz Livna tvrdi da je generalni stav Uprave vojne policije HVO bio da sve one koji "blate bijeli opasač" treba na odgovarajući način kazniti i izbaciti iz postrojbi. Takav stav je navodno imao i bivši načelnik Uprave vojne policije Valentin Ćorić u čiju odbranu Andabak svjedoči u predmetu šestorice bivših čelnika Herceg Bosne.

Svjedok je bio pripadnik vojne policije u Livnu od maja 1992. godine. U periodu od kraja novembra 1992. do početka februara 1993. godine je zapovijedao Drugom bojnom vojne policije u Operativnoj zoni Sjevero-zapadna Hercegovina, nakon čega je imenovan za načelnika Odjela opće i prometne vojne policije HVO. Od kraja juna do kraja novembra 1993. godine je bio Ćorićev pomoćnik za Operativnu zonu Sjevero-zapadna Hercegovina.

U vrijeme dok je bio zapovjednik Druge bojne vojne policije svjedok je, kako tvrdi, bio podređen zapovjedništvu Operativne zone HVO Tomislavgrad Željka Šiljega. Uprava vojne policije je, po riječima svjedoka, bila zadužena za logističku potporu i stručno osposobljavanje dok je zapovjednik operativne zone izdavao operativne zapovijedi.

Po riječima svjedoka, samo u slučajevima kada je vojna policija upućivana na ispomoć u drugu operativnu zonu Šiljeg je tražio saglasnost od Uprave vojne policije, i to preko Glavnog stožera HVO kojim su zapovijedali optuženi generali Milivoj Petković i Slobodan Praljak. Odbrana time odgovornost za vojnu policiju prebacuje na bivše zapovjednike Glavnog stožera, koji su pak u svojim dokaznim postupcima nastojali da je pripišu Ćorićevoj Upravi vojne policije i Odjela obrane suoptuženog Brune Stojića.

Po ustroju s početka januara 1993. godine, prema svjedoku, jedino je Prva djelatna bojna vojne policije bila pod direktnim Ćorićevim zapovijedanjem. Međutim, čim ta bojna stigne na određeno područje ingerenciju nad njom preuzima zapovjedništvo te operativne zone. Svjedok je potvrdio da je general Praljak sve postrojbe vojne policije podredio Glavnom stožeru HVO po svom dolasku na mjesto zapovjednika HVO.

Svjedok se, kako je naveo, u oktobru 1992. godine "spontano zatekao" u Prozoru kada je došlo do prvih sukoba između HVO i Armije BiH a učestvovao je i u borbama u Gornjem Vakufu u januaru 1993. godine. Za izbijanje sukoba u Gornjem Vakufu optužio je Armiju BiH. Na sudijsko pitanje o ulozi HOS u tom sukobu svjedok je odgovorio da ne može reći "ništa pozitivno". Po njegovim riječima njihov osnovni zadatak je bio da pljačkaju viski i kradu poker aparate. Osim u ta dva grada svjedok je tokom hrvatsko-muslimanskog sukoba na ispomoći bio i u Mostaru. Tamo je 30. juna 1993. godine, kako je rekao, otišao "ne da hapsi" muslimanske pripadnike HVO već da pomogne odbranu Mostara od Armije BiH.

Dijeljenje sadržaja