Pet pitanja "Ljekara bez granica" (3)

U analizi odgovorâ na treće ključno pitanje Misiji francuskog parlamenta, koja treba da ispita odgovornost visokih francuskih vojnih i političkih ličnosti za pad Srebrenice i masakr koji je uslijedio, "Ljekari bez granica" najviše zamjeraju što nije rasvijetljen izostanak "vazdušne odbrane zone pod zaštitom UN"

Da bi obrazložili zašto se nije pribjeglo zračnim udarima NATO kako bi se spriječio napad srpskih snaga na 'zonu pod zaštitom UN", visoke francuske vojne i političke ličnosti su pred Misijom francuskog parlamenta kao argumente navodili razne tehničke teškoće, bezbjednost međunarodnih vojnika na terenu, nedostatak navođenja sa zemlje i tako dalje.

Dobar dio ispitanih - Alen Žipe (Alain Juppé), Fransoa Leotar (François Léotard), general Keno (Quesnot), Žan-David Levit (Jean-David Lévitt), Šarl Mijon (Charles Millon), Erve de Šaret (Hervé de Charette) - jednostavno je prebacivao odgovornost na komandu holandskog bataljona koji je bio stacioniran kod Srebrenice. To je izazvalo oštru reakciju samih oficira koji su komandovali tim bataljonom i holandskih ministara inostranih poslova i odbrane u to vrijeme. Oni su pobili navode francuskih ličnosti, ali parlamentarna Misija ničim nije pokazala da li im daje za pravo ili ne.

"Ljekari bez granica" smatraju osnovanim tvrdnje komande holandskog bataljona da je od početka ofanzive srpskih snaga, dakle od 6. jula, pet ili šest puta zahtijevala da se preduzmu zračni udari, a potom, jedanput, da se oni obustave. S tim u vezi, "Ljekari bez granica" navode izvještaj UN u kojem se precizno kaže da je Srebrenica pala 11. jula u 14:30. Deset minuta kasnije avioni NATO su bacili dvije bombe na srpske položaje.

Taj napad bio je totalno zakasnio i mogao je nanijeti samo gubitke stanovništvu i samim vojnicima UNPROFOR. Holandski bataljon jeste tada tražio njegovu obustavu, ali nakon što je blagovremeno uputio pet ili šest zahtjeva za vazdušne udare, koji su mogli zaustaviti namjere srpskih snaga da uđu u "zaštićenu zonu". "Ljekari bez granica" tu pretpostavku o učinku vazdušnih udara temelje na ranijim iskustvima: 1994. godine uspješno su korištene vazdušne snage NATO za odbranu "zaštićenih zona" Goražde, Sarajevo i Bihać.

Za navode da je vazdušna intervencija bila otežana pošto na tom području nije bilo kontrolora leta u sastavu međunarodnih snaga, "Ljekari bez granica " kažu da naprosto nisu tačni. U Srebrenici su, prema svjedočenju dvoje članova organizacije '"Ljekari bez granica", sve do 11. jula bila dva britanska kontrolora leta i to "operativno spremna". To potvrđuje i izvještaj UN na stranicama 28. 56 i 69, kažu "Ljekari".

Ključno pitanje zašto komandant UNPROFOR za cijelu Jugoslaviju, francuski general Bernar Žanvije (Bernard Janvier), nije izdao naredbu za zračne udare ostao je bez odgovora, barem na javnim preslušavanjima pred Misijom. Možda je sâm general Žanvije, koji je saslušan iza zatvorenih vrata, dao taj odgovor ali za njega izvan Misije niko ne zna niti ga može provjeriti, kažu "Ljekari bez granica".

Dževad Sabljaković

Dijeljenje sadržaja