Pet pitanja "Ljekara bez granica" (1)

Ovih dana Misija francuskog parlamenta o Srebrenici, nakon preslušavanja tridesetak svjedoka i učesnika zbivanja u tom gradu u julu 1995., treba da usvoji izvještaj i donese zaključke da li su i u kojoj mjeri visoke francuske političke i vojne ličnosti odgovorne za masakr 7.000 Bošnjaka koji su počinile srpske snage pod komandom Ratka Mladića. Organizacija "Ljekari bez granica", na čiji zahtjev je počela parlamentarna istraga, analizira sva svjedočenja data pred Misijom, nastojeći da utvrdi da li su u njima dati odgovori na pet osnovnih pitanja koja je postavila prije godinu dana. Na ključno pitanje da li je Francuska znala da se snage bosanskih Srba spremaju da napadnu Srebrenicu, ili ne, mnoge visoke političke i vojne ličnosti izbjegle su da Misiji daju odgovor, smatraju "Ljekari bez granica"

Od utvrđivanja istine da li se mogao predvidjeti pad grada koji je bio "zona pod zaštitom UN", a potom masakr koji je uslijedio, zavise i odgovori na sva pitanja o Srebrenici. Svjesne da je to pitanje ključno, mnoge visoke političke i vojne ličnosti su, ističući "nepredvidljivost pada grada i masakra", nastojale da zatvore svaku debatu o svojoj eventualnoj odgovornosti, kažu "Ljekari bez granica".

Te ličnosti, koje su u vrijeme srebreničkih zbivanja imale odgovorne funkcije, su priznavale da su "podcijenile političke i vojne težnje bosanskih Srba" u pogledu Srebrenice, a da je "nepredvidljivosti" doprinijelo "odsustvo francuskih obavještajnih kapaciteta". U to vrijeme na visokim funkcijama u hijerarhiji francuske armije, generali Žermanos (Germanos), Keno (Quesnot), Ajnriš (Heinrich) i de Laprel (de Lapresle), te admiral Lanksad (Lanxade), pred Misijom su obrazlagali da obavještajni rad nije ni dozvoljen u mirovnim operacijama UN, kako bi se "izbjeglo komplikovanje odnosa sa zaraćenim stranama".

Međutim, priznavali su, da su te službe radile u okviru nekih kontingenata, ali na terenu koji je bio pod kontrolom dotičnog kontingenta. Francuzi su takvu službu imali u Sarajevu, koje je bilo njihova zona odgovornosti, a ne u Srebrenici, za koju je bio zadužen holandski bataljon.

O toj koncetrisanosti vojne i političke odgovornosti Francuza na bosanskohercegovačku prijestolnicu, a ne na Srebrenicu, govorili su pred Misijom, između ostalih, tadašnji ministar inostranih poslova Alen Žipe (Alain Juppé), diplomatsiki savjetnik predsjednika Republike Žan-David Levit (Jean-David Lévitte), ministar odbrane do maja 1995. Fransoa Leotar (François Léotard), i od maja Šarl Mijon (Charles Millon).

"Manjkavosti, kontradikcije i promašaji te argumentacije", dali su "Ljekari bez granica" naslov analizi tih svjedočenja, i istakli da su "nepredvidljivost pada i masakra" i "usredotočenost na Sarajevo" dovedeni u pitanje pred samom Misijom. Jer, rečeno je, na primjer, da je Francuska, kao stalni član Savjeta bezbjednosti UN, imala odlučujuću ulogu u međunarodnim snagama u BiH i da su na njen prijedlog, nakon zahtjeva generala Filipa Moriona (Philippe Morillon), obrazovane "bezbjednosne zone".

U istom poglavlju "Ljekari bez granica " podsjećaju da su dva francuska generala u vrijeme srebreničke tragedije komandovala snagama UNPROFOR: general Bernar Žanvije (Bernard Janvier) za cijelu bivšu Jugoslaviju i general Gobijar (Gobilliard), kao zamjenik generala Ruperta Smita (Smith)- "koji je bio na odmoru"- za cijelu Bosnu i Hercegovinu.

U pogledu (ne)predvidljivosti u analizi "Ljekara bez granica " posebno mjesto ima svjedočenje Žan-Rene Rueza (Jean René Ruez), "šefa ekipe Haškog tribunala za istragu zločina u Srebrenici". On je naveo da je Ratko Mladić godinu dana prije pada Srebrenice govorio da će "istrijebiti muslimansku populaciju tog područja".

Ruez je posebnu pažnju posvetio obimu i brzini prikupljanja kamiona, autobusa, privatnih vozila i buldožera za deportovanje i masakr stanovništva, što, kako je rekao, "nikako nije moglo ostati nezapaženo obavještajnim službama ,ma koliko da su tehnički bile neopremljene ". "Lokalni SDS je 11. jula preko radija apelovao da se prikupe takva sredstva, a već 16. jula i deportacije i masakri su bili završeni," rekao je Ruez. S tim u vezi, "Ljekari bez granica" postavljaju pitanje, ako se pad grada nije mogao predvidjeti, kako se mogao previdjeti masakr, i zašto nije spriječen?

Iskaze o nepostojanju obavještajne službe demantuje istraživanje dvoje novinara dnevnika "La Kroa" (La Croix), otkrivaju "Ljekari bez granica ". Oni su još 1996. dokumentovano utvrdili da su 17. juna 1995., dakle manje od mjesec dana prije pada Srebrenice, obavještajne službe Francuske i Sjedinjenih Država prisluškivale razgovore tadašnjeg vrhovnog komandanta vojske SR Jugoslavije generala Perišića i Ratka Mladića o pripremi napada na grad.

Pošto su još 25. aprila ove godine javno zatražili od francuskog Ministarstva odbrane da Misiji stave na raspolaganje stenograme tih razgovora, "Ljekari bez granica" sada javno pitaju Misiju da li je to i dobila.

"Bilo je jasno da su Srbi još početkom rata odlučili da zauzmu cijelu sjeveroistočnu Bosnu, gdje su bili manjinsko stanovništvo. I to što se desilo 1995. samo je dio tog plana, jedna njegova epizoda" navode "Ljekari bez granica " riječi Anri Žakolena (Henri Jacolin), francuskog ambasadora u Bosni u vrijeme rata. Žakolen je još 1993. na to upozorio vladu u Parizu u izvještaju kojem je dao naslov "Hronika najavljenog etničkog čišćenja".

Zbog tih i mnogih drugih činjenica ističu "Ljekari bez granica" kao opomenu Misiji, tezu o nepredvidljivosti pada Srebrenice i masakra koji je uslijedio veoma je teško održati.

Dževad Sabljaković

Dijeljenje sadržaja