Pet pitanja "Ljekara bez granica" (4)

"Ljekari bez granica", u analizi svjedočenja pred Misijom francuskog parlamenta, smatraju mogućnim da su zemlje članice Kontakt grupe, uključujući Francusku, odlučile da napuste srebreničku "zonu bezbjednosti" da bi olakšale postizanje mirovnog sporazuma u Dejtonu

Pregovori o mirovnom sporazumu, koji će, kad bude potpisan, dobiti ime Dejtonski, počeli su dva mjeseca nakon Srebreničkog masakra i pada drugih bošnjačkih enklava na sjeveroistoku Bosne u ruke snaga Ratka Mladića. Ta činjenica, koja nameće pitanje da li je Srebrenica napuštena kako bi se olakšalo potpisivanje tog sporazuma, nije u informativnoj Misiji francuskog parlamenta imala odgovarajući tretman. Niko od poslanika koji su sačinjavali Misiju, ocjenjuju "Ljekari bez granica", nije istraživao tu mogućnost, mada su mnoge informacije davale valjane razloge za to.

Na direktno pitanje , ministri inostranih poslova i odbrane u to vrijeme Alen Žipe (Alain Juppé) i Šarl Mijon (Charles Millon), odbacili su svaku takvu mogućnost. "Ne vjerujem da su zapadni diplomati ili evropske prijestolnice bili toliko cinični: da dopuste masakr da bi olakšali političko rješenje," rekao je Alen Žipe.

Pobijajući tezu o napuštanju, francuske vojne i političke ličnosti su pred Misijom nastojale da "odgovornost za pad Srebrenice prebace na same bosanske vlasti". Odluku Sarajeva da povuče Nasera Orića iz Srebrenice neki od saslušanih su tumačili kao "znak napuštanja zaštićene zone", ističući da su tadašnje bosanske vlasti tražile mogućnost razmjene Srebrenice za teritorije oko Sarajeva. General De Laprel (de Lapresle) je izjavio da mu se krajem februara 1995. sâm Orić žalio da "ima osjećanje da su ga vlasti u Sarajevu napustile", i da se boji da "Srebrenica postaje predmet odluka u kojima on ne želi da učestvuje".

Govoreći o nedostacima i protivrječnostima takve argumentacije, "Ljekari bez granica" na prvom mjestu ističu da je francuskim vojnim i političkim funkcionerima bilo dobro poznato da "bezbjednosna zona Srebrenica" predstavlja "prepreku" postizanju mirovnog sporazuma. Admiral Lanksad (Lanxade) je otvoreno rekao: "Te enklave su kao ostrva i nije bilo lako naći rješenje kojim bi Srbi bili zadovoljni i prihvatili potpisivanje sporazuma o miru."

Istraživač Tijeri Tardi (Thierry Tardy) je pred Misijom takođe skrenuo pažnju da su "na jednom strateškom planu bezbjednosne zone bile prepreka mirovnim rješenjima" i da "ne bi bilo sasvim tačno reći da je Srebrenica pala protiv volje zapadnih vlada".

"Ako su bosanske vlasti povlačenjem Orića dale do znanja da napuštaju Srebrenicu, to sigurno nisu mogle odlučiti bez ikakvog znanja Kontakt grupe, čiji je član Francuska," kaže Tardi i dodaje da se u svim tim spekulacijama zaboravlja da su za zaštitu stanovništva, po rezolucijama 819, 824. i 836. bile zadužene snage UN.

Ističući da je, prema podacima koje je iznio Tardi, Francuska u vrijeme "krize s taocima", 29. maja 1995. podnijela Kontakt grupi "memorandum o reorganizaciji UNPROFOR", "Ljekari bez granica" pitaju članove Misije da li su od Ministarstva inostranih poslova dobili taj dokument. On je od izuzetnog značaja, ističu "Ljekari" , jer je u prijedlogu o "regrupisanju plavih šljemova" i "realističkom miru" bilo zrno napuštanja "zona bezbjednosti na sjeveroistoku Bosne", što znači Srebrenice i Žepe.

Na takav zaključak navodi i tekst u dnevniku "Independent" (The Independent) od 30. oktobra 1995., u kojem autor Robert Blok (Block) dokumentovano navodi da je general Žanvije (Janvier) na zatvorenoj sjednice Savjeta bezbjednosti zahtijevao da se "otarasi" sjeveroistočnih bosanskih enklava. Tome se, po tvrdnji jednog visokog funkcionera UN, na kojeg se Blok poziva, članice Kontakt grupe, među kojima i Francuska, nisu suprotstavile, što znači da su odlučile da tako i bude.

Ambasador Francuske pri Savjetu bezbjednosti UN u to vrijeme, Žan-Bernar Merime (Jean-Bernard Mérimée) je potvrdio da je na toj sjednici general Žanvije, kao komandant snaga Ujedinjenih nacija, predlagao "napuštanje zaštićenih zona".

"Da li je informativna Misija nabavila kompletan tekst brifinga generala Žanvijea pred Savjetom bezbjednosti, bilo od sjedišta UN u Njujorku, bilo od francuskih ministarstava za inostrane poslove ili odbranu?"

Uz to svoje četvrto pitanje, "Ljekari bez granica" navode, da ne bude zabune, da je naslov tog dokumenta "Zasjedanje zemalja čije trupe su u sastavu mirovnih snaga - Ekspoze generala Žanvijea, komandanta UNPROFOR" - 24. maj 1995. godine.

Dževad Sabljaković

Dijeljenje sadržaja