Kosta Čavoški, autor knjige "Hag protiv pravde" i predsjednik Medjunarodnog komiteta za istinu o Radovanu Karadžiću, svjedočio kao pravni vještak obrane generala Stanislava Galića. Uzrok rata u BiH, po Čavoškom, nije mogla biti politika SDS, već nastojanje SDA da Bosna bude unitarna država, a Srbi svedeni na "potlačenu nacionalnu manjinu"


Rat u Bosni i Hercegovini "nametnut" je politikom SDA koja je htjela dobiti "medjunarodno priznanje unitarne Bosne, a Srbe svesti na poniženu i potlačenu nacionalnu manjinu", svjedočio je beogradski profesor prava Kosta Čavoški na sudjenju za zločine u Sarajevu.

"Opasno je ako se jedan narod tlači" pojasnio je Čavoški, odbacujući bilo kakvu odgovornost SDS za izbijanje sukoba u BiH: "Srpski narod nikad nije imao ratne ciljeve niti je želio započeti rat. Samo je želio braniti svoj opstanak u postojećoj državi, SFRJ."

Obrana generala Stanislava Galića, optuženog za granatiranje i snajperske napade na Sarajevo, pozvala je Čavoškog da, kao pravni vještak, sucima objasni genezu sukoba u BiH i samom Sarajevu. "Muslimani su imali većinu u središnjim općinama Sarajeva, a Srbi u rubnim dijelovima - mogla se prihvatiti ta, ili neka druga, podjela", rekao je profesor i zaključio: "Onog časa kad je netko, preciznije SDA, poželio cijelo Sarajevo - rat se nije moglo izbjeći".

Dva ključna momenta koji su, po Čavškom, vodili sukobu bili su "Deklaracija krnje Skupštine o takozvanoj suverenosti, kojoj su se Srbi protivili", te Izetbegovićevo odbacivanje Cutilierovog/Kutiljerovog plana o stvaranju autonomnih jedinica u BiH. "Da su znali kako je rat strašan, Muslimani bi prihvatili Cutilierov plan", primjetio je svjedok. On tvrdi da su bosanski Srbi, predvodjeni Radovanom Karadžićem, "učinili velike ustupke prihvaćajući taj plan", jer su se odrekli mogućnosti ujedinjenja srpskih krajina u Hrvatskoj i BiH, kao i mogućeg ujedinjenja sa Srbijom. "Bili su spremni i na takvu žrtvu iako bi bilo bolje da su svi Srbi bili u jednoj državi", dodao je svjedok.

Optužba je, u toku protuispitivanja, ustvrdila da je svjedok izostavio neke važne dogadjaje koji su vodili proglašenju nezavisnosti BiH i sukobu. U prvom redu, ujedinjavanje općina pod kontrolom SDS. No prema svjedokovom tumačenju, ustav SFRJ je to dopuštao. Na primjedbu tužiteljice da je Radovan Karadžić zaprijetio da će Muslimani nestati kao narod ako budu tražili suverenost, Čavoški je rekao "da se ne sjeća svih detalja" i da je "nemoguće ispitati svaki dogadjaj".

Tužitelji su svjedoka otvoreno ocijenili kao pristranog, a time i nekompetentnog da bude vještak na sudjenju. Naveli su da je imao političke veze s vodstvom bosanskih Srba, te da je u svojim radovima "iznio liniju obrane svog prijatelja Radovana Karadžića na eventualnom sudjenju pred medjunarodnim sudom".

Tužiteljica je posebno isticala da je u knjizi "Hag protiv pravde" profesor Čavoški "vrlo negativno govorio o Tribunalu" i citirala je uvodni paragraf te knjige u kojem stoji: "Što se grbavo rodi - vrijeme ne ispravi." Dodala je, takodjer, kako se Čavoski zalaže za prekid suradnje SRJ s Tribunalom i za njegovo ukidanje.

Suci su, medjutim, zaključili da "svatko ima pravo iznositi svoje mišljenje" i da spomenute kritike Tribunala ne utječu na svjedokov kredibilitet. Istodobno je sam Čavoški u više navrata prilikom svjedočenja rekao da se u pogledu procjene njegove ekspertize - oslanja na stručnost sudskog vijeća, kojem se obraćao s velikim uvažavanjem. (kraj)

Dijeljenje sadržaja