Komentarišući izjave bivšeg hrvatskog predsednika da je povratak Srba u Krajinu nakon "Oluje" nemoguć, tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić objasnio da treba praviti razliku između Tuđmana-povjesničara i Tuđmana-političara. Prvi je, kaže, često iznosio povjesničarske procene o mogućem povratku izbeglica nakon rata, a drugi je bio pragmatičan čovek koji se uvek ponašao u skladu sa preporukama međunarodne zajednice


U nastojanju da pobije navode bivšeg ministra vanjskih poslova Mate Granića o dobrim namerama hrvatskih vlasti u pogledu povratka Srba nakon operacije "Oluja" u leto 1995. godine, tužilac je predočio više izjava Franje Tuđmana iz tog vremena. U izjavama medijima i na sastancima sa domaćim i stranim političarima, hrvatski predsednik je u više navrata govorio da je povratak Srba "nemoguć" i "praktično nezamisliv".

"Velika je razlika između Tuđmana kao povjesničara i Tuđmana kao političara", rekao je Granić i dodao da su izjave o nemogućem povratku Srba zapravo predsednikove "povjesničarske procene" a ne njegove namere. Tvrdi da je dobro poznavao predsednika i da je on bio pragmatičan državnik koji se ponašao u skladu sa preporukama međunarodne zajednice o poštovanju ljudskih prava. Mate Granić, inače, svedoči na poziv odbrane bivšeg komandanta hrvatskih specijalaca Mladena Markača, optuženog da je zajedno sa generalima Gotovinom i Čermakom učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu na čelu sa Tuđmanom a sa ciljem proterivanja Srba iz Krajine.

U svojoj knjizi "Vanjski poslovi iza kulisa politike", čiji su delovi na zahtev tužioca uvedeni u dokaze, Granić je zabeležio da mu je i samom bilo neprijatno zbog jednog "povjesničarskog" istupa predsednika. Navodi, naime, da ga je "oblio hladan znoj" kada je Tuđman na mitingu u Karlovcu nakon "Oluje" okupljenima rekao da "Srbima koji ne žele hrvatsku državu poručuje da se ne vraćaju". Svedok objašnjava je predsednik možda bio "ponesen atmosferom", a da je on kao ministar vanjskih poslova želeo da se javno ne govori ništa "što bi moglo povrediti prijatelje Hrvatske u svetu". "Dakle, hladan znoj vas je oblio zbog mogućeg narušavanja imidža Hrvatske a ne zbog brige za srpske izbeglice", upitao je tužilac, na šta Granić nije direktno odgovorio već je ukazivao na svoju brigu za izbeglice kojoj je posvetio nekoliko godina karijere. Teza optužbe je, inače, da sprečavanje povratka Srba u Krajinu nakon "Oluje" ukazuje da je pre te operacije postojala namera hrvatskog rukovodstva da se oni odatle trajno proteraju.

Na samom kraju zasedanja, sudija Ori je ukazao na deo Brijunskog transkripta od 31. jula 1995. godine u kojem ministar odbrane Šušak predlaže, a predsednik Tuđman prihvata, da se nakon prvog dana "Oluje" među srpskim civilima rasturi letak u kojem će se ukazati na puteve kojima se mogu izvlačiti ka BiH i Srbiji. Predsedavajućeg je interesovalo kako se ukazivanje na puteve za beg uklapa sa Granićevim tvrdnjama da su Srbi pozivani da ostanu u Hrvatskoj. Svedok odgovara da je ovde reč o razgovoru sa ljudima koji je trebalo da vode operaciju i da je verovatno trebalo da posluži u svrhu postizanja vojne pobede. Tuđman, tvrdi Granić, nikada nešto slično nije iznosio na sastancima sa domaćim političarima, a da jeste, tvrdi da bi mu se usprotivio i rekao da se ljudska prava Srba moraju "iskreno i duboko poštovati".

Tako je posle četiri dana okončano svedočenje bivšeg hrvatskog diplomate, a odbrana Mladena Markača će u ponedeljak izvesti svog narednog svedoka.

Dijeljenje sadržaja