Bivši ministar vanjskih poslova Hrvatske Mate Granić objašnjava kako je 1995. godine odgovarao na "neistinite", "preterane" ili "čak tendenciozne" međunarodne kritike situacije u Krajini u toku i nakon operacije "Oluja"


Branilac generala Ante Gotovine je u unakrsnom ispitivanju bivšeg ministra vanjskih poslova Hrvatske Mate Granića na neki način preduhitrio tužioca, predočavajući niz dokumenata čiji su navodi nepovoljni po odbranu i koje je u dosadašnjem toku suđenja uglavnom koristila optužba. Granić svedoči na poziv odbrane bivšeg komandanta hrvatske specijalne policije Mladena Markača, koji se zajedno sa Gotovinom i Čermakom tereti za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu sa ciljem trajnog proterivanja Srba iz Krajine u leto 1995. godine za vreme i nakon operacije "Oluja".

Branilac je prvo predočio zapisnik sa sastanka kod predsednika Tuđmana od 11. avgusta 1995. godine u kojem ministar unutrašnjih poslova Ivan Jarnjak optužuje srpskog političara Milorada Pupovca da "pravi frku" opisujući situaciju sa srpskim izbeglicama katastrofalnom,
a da ga "kurvin sin" Veljko Džakula u tome podržava. Na pitanje zašto je Jarnjak ljut na predstavnike Srba, Granić je odgovorio da je smatrao da su "predimenzionirali probleme", odnosno preterivali u iznošenju podataka o odlascima izbeglica.

Pritužbe na situaciju u Krajini za vreme i nakon operacije "Oluja" nisu, međutim, dolazile samo od srpskih političkih predstavnika već i iz međunarodnih krugova. Tako su se u avgustu 1995. godine oglasili i švedski pregovarač Karl Bilt/Carl Bildt, optužujući Hrvatsku za "barbarsko granatiranje Knina", tadašnji nemački ministar spoljnih poslova Klaus Kinkel koji je "izrazio zabrinutost zbog zločina u Krajini" i visoki komesar UN za ljudska prava Hoze Ajala-Laso/Hose Ayala-Lasso, u čijem se izveštaju od 18. avgusta 1995. godine navodi da se imovina krajinskih Srba "sustavno pljačka i uništava" uz prisustvo Hrvatske vojske i bez reakcije policije.

Hrvatske vlasti su na takve primedbe odgovarale uglavnom pismima koja je potpisivao ministar Granić. Karl Bilt je proglašen personom non grata u Hrvatskoj, a svedok objašnjava da je to učinjeno zbog neistinitosti njegovih navoda o neselektivnom napadu na Knin. Krajem avgusta 1995. godine, Granić je svom nemačkom kolegi Kinkelu odgovorio da se njegovi navodi o zločinima zasnivaju na "preteranim ili čak namerno tendencioznim" izveštajima i da etničkog čišćenja i sistematskih zločina u Krajini nije bilo, već da se radi o "pojedinačnim ekscesima koje izazivaju osvetoljubivi i neodgovorni pojedinci". Svedok je danas dodao da je Kinkel bio temperamentan ali pravdoljubiv političar i osetljiv na kršenja ljudskih prava, uveravajući sudsko veće da su kritike iz Nemačke bile podsticaj hrvatskom rukovodstvu da se odlučnije obračuna sa zločinima, bez namere da se bilo šta prikrije.

Konačno, odgovarajući na kritike visokog predstavnika UN za ljudska prava, Granić je "odlučno odbacio" njegove navode, naglasivši da Hrvatska vojska "nigde nije učestvovala u zločinima". Ipak, dopustio je mogućnost da je pojedinačnih incidenata bilo i dodao da su za paljenje kuća "možda odgovorni i Srbi". Pošto je potvrdio da stoji iza svojih tadašnjih navoda, u dokaze je uvedena kompletna Granićeva prepiska sa stranim diplomatama. Svedok je više puta naglasio da je najobjektivnija ocena situacije u Krajini nakon "Oluje" bio izveštaj generalnog sekretara UN Butrosa Galija u kojem se, prema tumačenju hrvatskog predstavnika u UN, daje "pozitivna i povoljna slika unatoč negativnim tonovima u vezi sa odnosom prema srpskim izbeglicama".

Branilac je predočio i nekoliko zapisnika sa sastanaka predsednika Tuđmana sa hrvatskim političarima, među kojima je i razgovor od 22. avgusta sa ministrom za obnovu Jurom Radićem, koji je zagovarao da se oslobođeno područje mora što pre naseliti Hrvatima i da se ne bi smelo dopustiti da u "prioritetnim" područjima bude više od deset odsto Srba, što je predsednik podržao rečima: "Ma ni deset odsto". Cilj je, objasnio je danas Granić, bio da se u ta područja nasele Hrvati a nikako da se spreči povratak Srba.

Potom mu je predočen i transkript sastanka od 30. avgusta 1995. godine na kojem Tuđman zahteva da se carinicima naloži da ne dozvole povratak Srbima, a šef njegovog kabineta Šarinić dodaje da situaciju treba rešiti kao u zapadnoj Slavoniji gde je sve bilo "pozitivno po nas jer se nijedan Srbin nije vratio". Ni nakon toga Granić nije odustao od tvrdnje da povratak Srba nije sprečavan, navodeći da u to vreme apsolutno nikakvih uslova za povratak nije bilo jer je i dalje postojala pretnja od terorističkih akata i oružanog napada iz Srbije.

Iskaz Mate Granića se nastavlja popodne unakrsnim ispitivanjem od strane tužioca.

Dijeljenje sadržaja