Bivši i sadašnji predsednik Hrvatske gospodarske komore Mladen Vedriš i Nadan Vidošević, su svog bivšeg kolegu iz privrednih i političkih organizacija Ivana Čermaka okarakterisali kao "ključnu i izvanrednu" osobu poslatu u Knin sa zadatkom da normalizuje civilni život nakon "Oluje". Da li je Stipe Mesić bio u pravu kada je Tuđmana nazvao diktatorom?


Iako zvučno ime, aktuelni predsednik Hrvatske gospodarske komore i kandidat na predstojećim predsedničkim izborima Nadan Vidošević se danas u Tribunalovoj sudnici zadržao tek 45 minuta, što je najkraće svedočenje u dosadašnjem toku dokaznog postupka odbrane generala Ivana Čermaka. Pošto se svedok pojavio u sudnici i dao svečanu izjavu da će govoriti samo istinu, u dokaze je uvedena pisana izjava koju je u maju ove godine Vidošević dao predstavnicima odbrane a čiji je sažetak pročitao branilac Kej/Kay.

Vidošević, koji je u vreme operacije "Oluja" bio ministar gospodarstva, je u izjavi naveo da je za hrvatsku privredu od ključnog značaja bilo oslobađanje i reintegracija područja Krajine, pre svega radi uspostavljanja normalnih tokova transporta i osposobljavanje energetskog sistema zemlje. Ključnu ulogu u pokretanju privrede u tom delu Hrvatske nakon operacije "Oluja" u avgustu 1995. godine imao je, kaže, general Ivan Čermak. Njegova uloga u normalizaciji života u Kninu i okolini je, tvrdi Vidošević, bila "ključna i izvanredna".

Na taj način Vidošević je podržao tezu odbrane da je nakon "Oluje" uloga Čermaka kao zapovednika Garnizona (Zbornog mjesta) Knin bila pre svega civilna, a ne vojna. Čermak se, zajedno sa generalima Gotovinom i Markačem, tereti za zločine počinjene nad Srbima i njihovom imovinom u Krajini za vreme i nakon operacije "Oluja" u leto 1995. godine.

U unakrsnom ispitivanju Vidošević se držao navoda svoje izjave, rekavši da je Čermak bio veoma "efikasan, kompetentan i pouzdan" privrednik, zbog čega je i poslat u Knin. Svedok je negirao da je postojao plan za proterivanje Srba iz Krajine. Da jeste, rekao je Vidošević, on i neki drugi ministri ga ne bi prihvatili i napustili bi vladu. Budući da, kako tvrdi, takvog plana nije bilo, Vidošević je na ministarskom mestu ostao do septembra 1995. godine, a potom se premestio u Gospodarsku komoru.

Vidoševićev prethodnik na mestu predsednika Hrvatske gospodarske komore Mladen Vedriš, inače, dugogodišnji Čermakov prijatelj i saradnik, takođe je svedočio na poziv odbrane. Za Čermaka je rekao da je radio "kao buldožer" i da je bio ključna osoba za normalizaciju civilnog života u Kninu nakon "Oluje".

Budući da je Vedriš Hrvatsku iz vremena "Oluje" opisao kao "mladu demokratiju u nastajanju", tužilac Vespi/Waespi ga je pitao da li se slaže sa navodom sadašnjeg predsednika Stipe Mesića koji je Tuđmana u jednom govoru iz novembra 2000. godine nazvao diktatorom. Svedok je rekao da se, iako mu je Mesić prijatelj, sa takvom ocenom ne slaže, ukazujući da je Tuđman "imao izvesnih autoritarnih sklonosti ali da je poštovao parlamentarnu demokratiju". I pored burnog protivljenja odbrane, tužiocu je dopušteno da pročita deo pomenutog Mesićevog govora u kojem je rečeno da je Tuđman donosio sve odluke u Hrvatskoj od toga "ko će biti ministri u vladi do izbora igrača za nacionalni fudbalski tim". Tužiocu, međutim, nije dozvoljeno da nastavi sa tom linijom ispitivanja kada je pokušao da svedokovoj tvrdnji o želji hrvatske vlasti da spor sa Srbima reši mirnim putem, suprotstavi Mesićevu tvrdnju da su "neki postupci predsednika Tuđmana antagonizirali krajinske Srbe". Vedriš je u daljem svedočenju naglasio da je hrvatska vlast verovala u koegzistenciju sa krajinskim Srbima ali da je za koegzistenciju "potrebno dvoje".

Dijeljenje sadržaja