Forenzički tehničar iz Brčkog kaže da su Hrvati i Musliman ubijeni u zatočeničkim objektima i na ulicama grada od maja do juna 1992. godine sahranjivani u masovnu grobnicu kraj farme Bimeks na periferiji grada


Nekadašnji forenzički tehničar policijske stanice u Brčkom, Cvjetko Ignić, svedočio je o identifikaciji leševa civila ubijenih u zatočeničkim objektima ili na gradskim ulicama od maja do jula 1992. godine. Za zločine u opštini Brčko optužnica tereti samo bivšeg ministra policije bosanskih Srba Miću Stanišića, ali ne i suoptuženog Stojana Župljanina, tadašnjeg načelnika Centra službe bezbednosti (CSB) Banja Luka.

Ignić je, kaže, od maja do jula 1992. godine izvršio identifikaciju više od 200 leševa koji su nakon "forenzičke obrade" zakopavani u masovnu grobnicu kraj farme Bimeks na periferiji Brčkog. Prema njegovim beleškama utvrđen je identitet 103 od ukupno 216 žrtava, a među kojima je bilo i devet žena. "U ogromnom procentu" se, po Igniću, radilo o civilima, dok je samo nekoliko leševa bilo u maskirnim uniformama.

Zbog nedostatka uslova za rad, kako je rekao, Ignić je žrtve identifikovao samo ako bi kod njih pronašao lične isprave i u slučaju kada bi nekog prepoznao. Lični dokumenti su, međutim, po nalogu načelnika policije uništeni nakon par meseci pošto su, kaže svedok, "počeli da smrde". Nakon jula, tvrdi Ignić, tela žrtava su sahranjivana "na groblju po redovnoj proceduri". On, međutim, tvrdi da "ne može da se seti" ko je bio zadužen za organizaciju pokapanja ljudi u masovnu grobnicu.

Ignić je identifikovao fotografije sportske hale Partizan pored policijske stanice i autobuskog preduzeća Laser. Prema optužnici ta mesta su od maja do sredine jula 1992. godine služila kao zatočenički objekti u kojima su nesrbi mučeni i ubijani. Ignić je jednom prilikom posetio i treći zatočenički objekat u gradu - logor Luka, gde je "po nalogu nekog iz policije nosio pismo nekom u logor". Svedok, međutim, tvrdi da se "ne seća" ko mu je naložio da odnese pismo, ni kome je bilo namenjeno. U logoru se, kaže, zadržao svega 20 sekundi, i trudio se da "ne gleda" jer ga je bilo "malo sramota" i "plašio se da među zatvorenicima ne vidi nekog koga poznaje".

U unakrsnom ispitivanju svedok se složio sa navodima branioca Miće Stanišića da je do jula 1992. godine u gradu bilo "bezvlašće". Ignić je potvrdio i da su pripadnici paravojnih formacija početkom maja zaposeli i opljačkali policijsku stanicu i prihvatio sugestiju odbrane da je "verovatno postojala mogućnost" da su se tom prilikom "dokopali policijskih uniformi".

Svedok, međutim, nije imao saznanja da su predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova i CSB Bijeljina dolazili da "provere situaciju u gradu i predlože mere za normalno funkcionisanje policije", kako je to tvrdila odbrana. On takođe nije upoznat ni sa tim da je pomoćnik načelnika policije, kako navodi branilac, "zahtevao da vojska prestane da mobiliše policajce".

Dijeljenje sadržaja