Danas hrvatski državni odvjetnik, a u vreme operacije "Oluja" zamenik splitskog vojnog tužioca Mladen Bajić, svedočeći u odbranu Ante Gotovine, tvrdi da uzrok malom broju optužnica protiv hrvatskih vojnika za zločine nad Srbima nije bio pritisak na pravosuđe, nego nedostatak iskustva vojne policije i manjak kadrova u vojnom tužilaštvu, kao i nemogućnost da se stupi u kontakt sa svedocima


Prvi svedok odbrane Ante Gotovine nakon letnje sudske pauze je aktuelni hrvatski državni tužilac Mladen Bajić. On je za vreme, u toku i nakon operacije "Oluja" u leto 1995. godine, kada su počinjeni zločini nad krajinskim Srbima za koje se terete generali Gotovina, Čermak i Markač, bio pomoćnik vojnog tužioca u Splitu u čijoj je nadležnosti bilo i područje krajinskog sektora Jug. Na početku Bajićevog iskaza, u dokaze je uvedena izjava koju je u maju ove godine dao timu Gotovinine odbrane.

Opisujući ulogu zapovednika Zbornog područja Split, koju je u vreme "Oluje" obavljao optuženi general, svedok je naveo da je Gotovina imao obavezu da vojnoj policiji dostavi saznanja o zločinima hrvatskih vojnika do kojih bi došao. Ako su, međutim, zločini već prijavljeni, zapovednik ne bi morao da "duplira prijavu", već samo da dostavi informacije koje bi od njega potraživala vojna policija, navodi Bajić. U nadležnosti vojnog pravosuđa je, objasnio je, bilo procesuiranje zločina koja su počinili pripadnici HV, dok su predmeti u kojima su počinioci bili demobilisani hrvatski vojnici prosleđivani civilnoj policiji i tužilaštvu.

Hrvatski državni odvjetnik je potvrdio tezu odbrane da Gotovina i drugi zapovednici splitskog Zbornog područja nisu bili obavezni da preduzimaju disciplinske mere protiv vojnika koji su bili krivično procesuirani. Disciplinski prekršaj, objašnjava Bajić, je blaži i već je obuhvaćen krivičnim postupkom, pa ga nije potrebno dodatno procesuirati, baš kao što se isto delo u civilnom životu ne obrađuje prekršajno ako je već u krivičnoj proceduri.

U delovodnicima splitskog vojnog tužilaštva, koje je odbrana uvela u dokaze, se navodi da je nakon operacije "Oluja" podignuto 66 krivičnih prijava protiv hrvatskih vojnika, od čega se samo tri odnose na ubistva a 63 na pljačku. Mnogo više krivičnih prijava podignuto je protiv pripadnika srpske vojske u Krajini zbog učešća u "oružanoj pobuni" protiv hrvatske države. Svedok je objasnio da je procesuiranje zločina protiv hrvatske države bio prioritet, sve do donošenja Zakona o javnom oprostu kojim su ta dela amnestirana.

Objašnjavajući razloge za mali broj procesuiranih zločina hrvatskih vojnika nad Srbima, Bajić je rekao da vojna policija nije imala dovoljno iskustva, a da je vojnom tužilaštvu nedostajalo kadrova. Osim toga, svedoci zločina, pre svega ubistava, nisu bili dostupni hrvatskom pravosuđu, jer su nakon "Oluje" izbegli u Srbiju i druge okolne zemlje. Situacija se, tvrdi, promenila poslednjih godina kada je saradnja među pravosuđima u regionu oživela, čime su se stekli uslovi za procesuiranje većeg broja ratnih zločina počinjenih nad krajinskim Srbima. Bajić je izričito tvrdio da na njega i njegove kolege iz vojnog tužilaštva nije bilo pritiska da se krivična dela hrvatskih vojnika ne procesuiraju.

Pred kraj današnjeg zasedanja tužiteljica Gustafson je počela unakrsno ispitivanje Mladena Bajića, koje će, kako je najavila, biti završeno do kraja sutrašnjeg radnog dana.

Dijeljenje sadržaja