Opisujući situaciju u Krajini nakon operacije "Oluja", zadarski državni tužilac Ivan Galović rekao da je u drugoj polovini 1995. godine došlo do "fenomena stampedo" u kojem su hrvatski povratnici, ali i obični kriminalci, harali napuštenim srpskim selima. Svedočeći u Gotovininu odbranu, rekao je da se hrvatsko pravosuđe svim silama nastojalo obračunati sa takvom pojavom


Svedočeći na poziv odbrane Ante Gotovine, županijski državni odvjetnik iz Zadra Ivan Galović je tvrdio da je hrvatsko civilno pravosuđe nakon operacije "Oluja" procesuiralo sve zločine za koje je moglo da pribavi dokaze, uključujući i one koje su počinili bivši pripadnici Hrvatske vojske. Na taj način odbrana nastoji da pobije navod optužnice da su generali Gotovina, Čermak i Markač odgovorni za stvaranje atmosfere nekažnjivosti u kojoj je počinjen veliki broj zločina protiv srpskih civila, što je doprinelo njihovom iseljavanju i sprečilo povratak izbeglih.

Iz nekoliko izveštaja zadarskog tužilaštva sa Galovićevim potpisom upućenih ministarstvu pravosuđa, koje je branilac Kiho/Kehoe danas prezentovao, vidi se da je za zločine počinjene u području Krajine od avgusta 1995. do februara 1996. godine podneseno više od hiljadu krivičnih prijava. Najveći broj se odnosi na razbojništva i teške krađe, nekoliko desetina na ubistva, a tek manje od deset za paljevine i uništavanje napuštenih srpskih kuća. Razlog takvoj statistici je, kaže Galović, taj što je bilo relativno lako dokazati krađe jer su počinioci često hvatani sa plenom u rukama, dok je procesuiranje ubistava zahtevalo ozbiljniju istragu. Paljenje i miniranje kuća je, kaže, bilo gotovo nemoguće dokazati na sudu, jer je policija na tako velikom području bila nemoćna da izvršioce uhvati na delu.

Zadarski tužilac kaže da je u haotičnoj situaciji nakon "Oluje" došlo do "fenomena stampeda" različitih kategorija ljudi na oslobođeno područje. Dve dominantne grupe u tom stampedu bili su hrvatski povratnici proterani iz svojih kuća od 1991. do 1995. godine i kriminalci koje je nazvao "lešinarima" ili "kokošarima". Prvi su odlazili u pljačku iz osvete, braneći se kasnije pred sudom da su "samo išli po svoje stvari", a drugi su pljačkali šta su stigli, uključujući i stvari iz kuće svedokove punice u Karinu. Smatra da su isti ljudi pljačkali i palili kuće, a na suđenjima su se, kaže, branili govoreći da su samo "spasavali stvari iz zapaljenih objekata".

Galović je krajem 1995. godine podigao optužnicu protiv grupe hrvatskih vojnika zbog ubistva 16 srpskih civila u selima Varivode i Gošići. Radilo se o grupi demobilisanih vojnika koji su, tvrdi, "na svoju ruku" harali po krajinskim selima, pljačkajući i ubijajući srpske civile. Svedok kaže da je bio "neugodno iznenađen" kada su prvostepenom presudom svi oslobođeni optužbi. Vrhovni sud je, međutim, po njegovoj žalbi predmet vratio na ponovno suđenje, ali je zbog teritorijalne reorganizacije pravosuđa proces nastavljen u Šibeniku. Tamošnji tužilac Željko Žganjer ubrzo je odustao od daljeg gonjenja pre svega zbog tvrdnji optuženih da su izjave koje su u istrazi dali policiji bile iznuđene pretnjama i maltretiranjem. Ubistva Srba u Varivodama i Gošićima do danas su nerazjašnjena.

Pre kraj današnjeg zasedanja tužiteljica Mahindaratne je počela unakrsno ispitivanje svedoka.

Dijeljenje sadržaja