Mada je u izjavi istražiteljima tužilaštva rekao da je postojao plan za evakuaciji srpskog stanovništva iz Krajine, kada su ga branioci Ante Gotovine pozvali da taj navod obrazloži pred Tribunalom bivši benkovački policajac Đuro Vukašinović rekao da u praksi nije postojala potreba za primenom plana jer se stanovništvo usled granatiranja uspaničilo i počelo da beži


Nova radna sedmica na suđenju generalima Gotovini, Čermaku i Markaču, optuženim za zločine u vreme i nakon operacije "Oluja" u leto 1995. godine, otvorena je iskazom bivšeg zamenika načelnika policijske stanice u Benkovcu Đure Vukašinovića. Iako je u aprilu 2007. godine dao izjavu istražiteljima tužilaštva, izostavljen je sa popisa svedoka optužbe, ali su branioci odlučili da ga pozovu, očito smatrajući da bi njegov iskaz mogao da bude od koristi optuženom generalu Anti Gotovini. Vukašinović je svedočio video linkom iz Beograda, budući da iz zdravstvenih razloga nije bio u stanju da doputuje u Hag.

U sažetku izjave, koji je pripremio branilac Kiho/Kehoe, se navodi da je po otpočinjanju operacije "Oluja", rano ujutro 4. avgusta 1995. godine, primetio da hrvatska artiljerija "gađa konkretne mete u Benkovcu, kao što je kasarna", što potvrđuje tezu odbrane da je u napadu gađan samo ograničen broj vojnih ciljeva u krajinskim mestima. Sudeći po tako sročenom sažetku, svedok je potvrdio još jednu bitnu tezu odbrane – o postojanju plana vlasti Republike Srpska Krajina (RSK) za evakuaciju srpskog stanovništva po otpočinjanju "Oluje". U toku iskaza se, međutim, ispostavilo da Vukašinović ima štošta da doda svojim ranijim "sažeto prezentovanim" navodima.

Bivši benkovački policajac kaže da su, osim kasarne "Slobodan Macura", u Benkovcu gađane i mesna benzinska pumpa, policijska stanica i vatrogasni dom oko kojih su se nalazili brojni stambeni objekti, kao i industrijska zona u kojoj, po njegovim saznanjima, nije bilo vojne proizvodnje. Tvrdi i da su dve granate pale na lokalno fudbalsko igralište, a nekoliko i u krugu srednjoškolskog kompleksa.

U nastavku glavnog ispitivanja, svedok je rekao da je 4. avgusta 1995. godine oko šest popodne od predsednika benkovačke opštine informisan da je iz Knina stiglo naređenje za evakuaciju stanovništva u ličko mesto Srb. Upitan da li se po planu i postupilo, Vukašinović je odgovorio odrečno: "Ako je i bilo plana, nije ga trebalo sprovoditi jer se stanovništvo usled granatiranja uspaničilo i samoinicijativno počelo da beži iz Benkovca". U kratkom unakrsnom ispitivanju je dodao da je odlazak civila u Srb trebalo da bude samo privremen, odnosno da je planiran njihov povratak u Benkovac kada hrvatski napad bude odbijen.

Kada je postalo očito da Vukašinovićeva "živa reč" ide manje u prilog Gotovininoj odbrani nego navodi iz njegove pisane izjave, branilac Kiho ga je pitao da li je sa bilo kim u poslednje vreme razgovarao o pomenutim temama. "Samo sa svojom porodicom", odgovorio je u prvi mah svedok, ali je, kada ga je branilac na to "podsetio", priznao da se nedavno čuo i sa Savom Štrpcem, direktorom organizacije "Veritas" i nekadašnjim funkcionerom krajinskih Srba. Tvrdi, međutim, da sa njim nije razgovarao o suštini svog iskaza, nego da ga je samo pitao da li mora da se odazove pozivu Gotovinine odbrane iako je prethodno dao izjavu istražiteljima tužilaštva.

Dijeljenje sadržaja