Svedočeći u odbranu Ante Gotovine, bivši hrvatski šef diplomatije Miomir Žužul tvrdio da je Hrvatska vodila računa o poštovanju ljudskih prava srpskih civila za vreme i nakon operacije "Oluja", nudeći originalno lingvističko tumačenje Tuđmanovih reči da Srbima treba "jamčiti tobože građanska prava"


Bivši hrvatski ministar spoljnih poslova Miomir Žužul tvrdi da je Hrvatska na čelu sa predsednikom Tuđmanom "davala snažnu podršku" miroljubivom rešenju sukoba u bivšoj Jugoslaviji. Vojnim akcijama se, kaže, pribegavalo samo kada su druga rešenja bila iscrpljena i nikada bez podrške Sjedinjenih država i "prijateljskih" evropskih država. Takav je, po njemu, bio slučaj i sa operacijom "Oluja" u leto 1995. godine u kojoj su, po optužnici protiv generala Gotovine, Čermaka i Markača, počinjeni brojni zločini nad krajinskim Srbima.

Žužul je u periodu obuhvaćenom optužnicom bio predstavnik Hrvatske pri UN u Ženevi i Tuđmanov izaslanik na pregovorima sa međunarodnim predstavnicima. Svedočeći na poziv odbrane Ante Gotovine, rekao je da je Hrvatska imala "razumevanje" Sjedinjenih država da u slučaju neuspeha Ženevskih pregovora vojno napadne takozvanu Republiku Srpska Krajina. Odluka o početku "Oluje" donesena je, kaže, uveče 3. avgusta 1995. godine kada je iz Ženeve stigla vest da je srpska delegacija odbila mirovni plan Z-4. Da je Vašington tražio da se operacija zaustavi, Tuđman bi, smatra Žužul, to sigurno učinio, kao što je kasnije te godine na zahtev Sjedinjenih država zaustavio napredovanje HV i BH Armije ka Banja Luci.

Svedok je siguran da Tuđman nikada ne bi pribegao vojnom rešenju da nije bilo razumevanja SAD, ali je objasnio da je ta podrška podrazumevala određene uslove: da operacija bude brzo završena i da se vodi računa o bezbednosti srpskih civila i međunarodnih posmatrača na terenu. Stav optužbe je, međutim, da se iz transkripta sastanka hrvatskog političkog, vojnog i policijskog vrha održanog na Brionima 31. jula 1995. godine vidi da je Hrvatska pokušavala da stvori privid brige za civile, a da se iza toga skrivala namera o trajnom proterivanju Srba iz Krajine. To se, po tužiocu, naročito vidi iz jedne rečenice koju je branilac Kiho/Kehoe danas predočio Žužulu.

"Srbima treba dati put za odlazak, a jamčiti im tobože građanska prava", rekao je tada Franjo Tuđman, zahtevajući rasturanje letaka u kojima bi se civilima ukazalo na put koji im je HV ostavila za povlačenje ka Srbiji. Po Miomiru Žužulu, po sredi je "lingvistički nesporazum" u vezi sa izrazom "tobože". Predsednik Tuđman je, objašnjava svedok, tu inače retko korišćenu reč hrvatskog jezika, upotrebljavao često kada bi govorio "o nekim konceptima za koje je znao a nije čvrsto u njih verovao", kao što su (tobožnja) sloboda tiska ili (tobožnja) ljudska prava. Zbog toga bi, po njemu, tu reč na engleski trebalo prevoditi kao "so called" (takozvani) a ne "pretend" (pretvarati se), kako stoji u tribunalovom prevodu predsedničkog transkripta..

Miomir Žužul je pred Tribunalom dao iskaz i u maju prošle godine u predmetu šestorice bivših čelnika Herceg Bosne, kao svedok prvooptuženog Jadranka Prlića. Tada je, između ostalog, tvrdio da je Alija Izetbegović u proleće 1993. godine nudio Tuđmanu pripajanje zapadne Hercegovine Hrvatskoj.

Tužilac je pred kraj današnjeg zasedanja počeo unakrsno ispitivanje bivšeg hrvatskog diplomate.

Dijeljenje sadržaja