General Slobodan Praljak u nastavku svog svjedočenja objašnjava zašto Sarajevo nije deblokirano, zbog čega su propali dogovori oko uspostavljanja zajedničke komande HVO i Armije BiH, te ko je u Sarajevu minirao sve dogovore sa Hrvatima


General Slobodana Praljak je u nastavku svjedočenja u svoju odbranu opisao kako je na sastanku u Mostaru u novembru 1992. godine bivšem predsjedniku Predsjedništva BiH Aliji Izetbegoviću predložio da HVO i Armija BiH zajedničkim snagama deblokiraju Sarajevo, ali je njegov prijedlog, kako je rekao, odbijen iz razloga koji mu nisu jasni.

Praljak je iznio nekoliko pretpostavki zbog kojih je njegov navodni prijedlog o deblokadi Sarajeva odbijen. Prva pretpostavka je da Izetbegović nije želio da HVO bude umiješan u deblokadu Sarajeva. Praljak tvrdi da je Izetbegović bio ubijeđen da će međunarodna zajednica - "kada vidi toliko mrtvih" - vojno intervenisati iako je bilo očigledno da će se opsada nastaviti. Praljak je još dodao da se bosanski predsjednik možda bojao da će civili, jednom kada Sarajevo bude deblokirano, napustiti grad te da je, pored ostalog, i zato odbio njegov prijedlog.

Praljak, također, tvrdi da je "molio" Izetbegovića da javno obznani kakvu BiH misli stvarati "kako bi svi znali za kakvu se to državu bore". Izetbegović mu je, međutim, odgovorio da zemlju treba "najprije osloboditi a onda se dogovarati" dok je Praljak bio mišljenja da se "prvo trebaju dogovoriti pa će tako pobijediti".

Na tom istom sastanku Praljak je, kako tvrdi, predlagao Izetbegoviću da HVO i Armija BiH uspostave zajedničku komandu dok se ne pronađe političko rješenje, pošto je znao da pojedinačni incidenti neminovno vode sukobima, na što mu je bosanski predsjednik neodređeno odgovorio - "probaćemo". Tek kasnije Praljak je, kaže, shvatio da je Izetbegović bio naklonjen ideji o uspostavi zajedničke komande, ali da je realizaciju te ideje kočio tadašnji zapovjednik Armije BiH Sefer Halilović.

Po Praljku, Halilović je bio "kosovac" – pripadnik obavještajne službe bivše JNA - koji je "sve Hrvate smatrao ustašama" i koji je, uz pomoć Alije Delimustafića, također agenta KOS i mudžahedina, "minirao" sve Izetbegovićeve dogovore sa Hrvatima, uključujući i ideju o zajedničkoj komandi. Praljak se poziva na knjige koje su poslije rata napisali bosanski generali Sefer Halilović i njegov nekadašnji zamjenik iz reda hrvatskog naroda Stjepan Šiber.

Praljak je, ujedno, sebe nastojao prikazati kao čovjeka koji je "u ratnom vihoru" "samoinicijativno" došao u Hercegovinu kako bi "pomogao" ustrojavanje HVO kao zajedničke hrvatsko-muslimanske vojske. On je, također, opširno govorio o svojoj ulozi u oslobađanju Mostara od bivše JNA u ljeto 1992. kao i o naporima koje je ulagao na "smirivanju tenzija" između Hrvata i Muslimana u Prozoru, gdje je otišao na molbu Franje Tuđmana ali "po vlastitoj odluci".

Dijeljenje sadržaja