Optuženi Praljak u nastavku svjedočenja tvrdio da HVO nije postavio nikakav "ultimatum" Armiji BiH 15. januara 1993. godine da se pretpočini ili povuče iz tri provincije u Herceg Bosni, pošto su se "o svemu tome" dan ranije u Zagrebu dogovorili Franjo Tuđman i Alija Izetbegović


Generala Slobodana Praljka i ostalu petoricu bivših čelnika bosanskih Hrvata optužnica tereti da je HVO (Hrvatsko vijeće obrane) početkom 1993. godine napadom na položaje Armije BiH nasilno pokušao da provede Vance-Owenov mirovni plan. Hrvati su, po tužiocu, pogrešno protumačili da u provincijama koje su se nalazile u sastavu Herceg Bosne vlast treba pripasti isključivo Hrvatima, te su 15. januara 1993. godine uputili ultimatum Armiji BiH da se pretpočini ili napusti provincije pod njihovom kontrolom.

"Nije bilo nikakvog ultimatuma", tvrdi general Praljak. Prema njegovim riječima, tekst odluka koje su 15. januara 1993. godine potpisali tadašnji lideri bosanskih Hrvata Jadranko Prlić, Bruno Stojić i Milivoj Petković, a na koje se poziva tužilac, je dan ranije usaglašen u Zagrebu između Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića. Sastanku održanom u hotelu "Esplanada" su prisustvovali i Gojko Šusak i Mate Boban, kao i međunarodni posrednici Vance i Owen,

Praljak tvrdi da je 15. januara ujutro otišao u Mostar gdje je tekst sporazuma predao Prliću, Stojiću i Petkoviću koji su ga objelodanili. Jedina "moguća" pogreška, po Praljku, bi mogla biti što je to učinjeno u Mostaru iako je u Zagrebu dogovoreno da će taj sporazum prvi objaviti tadašnji ministar odbrane RBiH Božo Rajić, u Sarajevu. "U HVO je vladala beskrajna želja da se sukobi prekinu i otuda žurba", objasnio je optuženi i dodao da je moguće da je on "zaboravio" da Prliću, Stojiću i Petkoviću kaže da sačekaju da to Rajić prvi objavi.

Praljak tvrdi da je Rajić objavio sporazum dan kasnije, ali da je Izetbegović 20. januara naredio da se on poništi pošto se "u međuvremenu predomislio". Taj Izetbegovićev postupak, po Praljku, pokazuje da je njime "neko drugi upravljao". Praljak vjeruje da je glavni krivac za storniranje sporazuma bio Haris Silajdžić koji je "izvršio pritisak" na Izetbegovića uz pomoć generala Armije BiH. Praljak je, pored dokumenata koje su potpisali Prlić, Stojić i Petković, a koje je tužilac ranije uveo u dokaze, kao potvrdu ove teze priložio izjavu Antuna Vrdoljaka koji je, navodno, bio na sastanku kada je na Izetbegovića vršen pritisak da odustane od dogovora.

U namjeri da pokaže da se Izetbegović počeo premišljati već dan nakon što je navodno pristao na sporazum Praljak je ukazao na dio zapisnika sa sastanka iz Zagreba od 15. januara 1993. godine. Tog dana, u popodnevnim satima, Šušak od Izetbegovića traži da potvrdi raniji dogovor da u mjestima koja kontrolišu Hrvati vlast pripadne HVO. Međutim, Izetbegović mu je odgovorio da on "ne vidi ništa sporno u tome da zapovijedi u Gornji Vakuf dolaze iz Sarajeva". Praljak je tu prekinuo čitanje, a sudije su poručile da će pažljivo pročitati svih 55 strana tog zapisnika.

Dijeljenje sadržaja