Slobodan Praljak u nastavku svjedočenja u svoju odbranu tvrdi da je Muslimane u treće zemlje iseljavao UNHCR te da je BiH spašena zahvaljujući vojnicima HVO


Bivši zapovjednik Glavnog stožera HVO Slobodan Praljak u nastavku svog iskaza tvrdi da je UNHCR tokom rata iseljavao raseljena lica i izbjeglice muslimanske nacionalnosti iz kolektivnih centara u Hrvatskoj u treće zemlje, a ne da su - kao što tvrdi tužilac – to činile zvanične vlasti te države.

UNHCR je, prema Praljkovim riječima, iz "logički nepoznatih razloga" među izbjeglicama u Gašincima, Obonjanu i drugim izbjegličkim centrima u Hrvatskoj "širio paniku" i "lagao" da će im vlasti te zemlje ukinuti izbjeglički status i da se nemaju gdje vratiti zbog nestabilne sigurnosne situacije u BiH u namjeri da ih nagovore da pristanu na odlazak u treće zemlje. Na sudijsko pitanje zašto je, po njemu, UNHCR "igrao tu igru" Praljak je odgovorio da "nema pojma".

Citatima iz knjige Muhameda Filipovića pod nazivom "Bio sam Alijin diplomata" Praljak je nastojao ilustrirati svoju raniju tezu o tome da je muslimansko rukovodstvo na čelu sa Alijom Izetbegovićem nespremno dočekalo rat, te da je upravo zbog toga bilo neophodno osnovati Herceg Bosnu "kako bi se odbranila BiH" od srpskog agresora. Njen drugi cilj, prema Praljkovim riječima, je bilo ostvarenje "zrcalne jednakopravnosti" hrvatskog naroda u BiH.

Citirajući navode iz Filipovićeve knjige koji se odnose na period uoči izbijanja rata u BiH Praljak je ukazivao na Izetbegovićevo "slijepo povjerenje" u JNA kao "armiju mira". Izetbegović je uoči rata odbio ponudu da uđe u labavu konfederaciju sa Slovenijom i Hrvatskom i tako, po Praljkovom mišljenu, propustio šansu da odbrani BiH od srpske agresije. BiH su spasili vojnici HVO, smatra Praljak.

Praljak tvrdi da je Izetbegović najprije mislio da može dobiti cijelu BiH koju bi kasnije ustrojio u skladu sa islamskim zakonima. Nakon što je uvidio da to, ipak, neće biti izvodljivo nastojao je da dobije jedan njen komad, s tim da se preostali dijelovi pripoje Srbiji i Hrvatskoj. Međutim, pošto je sa Srbima pregovarao o preseljenju Muslimana iz Sandžaka u istočnu Hercegovinu, Hrvati nisu bili zadovoljni tim planom.

Među ovakve stavove Praljak je uspio ubaciti i misao kako on o Izetbeogviću, kao čovjeku, ima "jako lijepo mišljenje", te da on iako formalni lider države, nikada nije imao stvarnu moć odlučivanja. Sve važnije odluke je ostavljao "za kasnije" kako bi imao vremena da čuje šta o njima misle Omer Behmen i Hasan Čengić koji su iz sjene vukli sve konce.

Pošto se Praljak prilikom ilustriranja svojih stavova često služio citatima iz Filipovićeve knjige, švajcarski sudija Stefan Treksel/Trechsel ga je podsjetio da je u toj knjizi između ostalog napisao da je HDZ imao isti cilj kao i SDS – odnosno da jedan dio BiH pripoji Hrvatskoj. Praljak je odgovorio da je to Filipovićev "naknadni zaključak" koji on ne mora prihvatiti.

Dijeljenje sadržaja