Zaštićeni svedok C-013, bivši policajac iz Vukovara i Dalja, svedoči na sudjenju Slobodanu Miloševiću o tome kako su Arkan i njegovi ljudi "oslobadjali" hrvatske civile iz policijske stanice. Jovica Stanišić se ljutio što "Vukovar još nije pao"


Sredinom septembra 1991. pred zgradom vlade SAO Istočne Slavonije u Dalju, tadašnji šef Miloševićeve tajne policije Jovica Stanišić je ljutito vikao na predstavnike lokalnih vlasti koji su ga dočekali: "Zašto Vukovar još nije pao!" Naložio je da se odmah pronadje Goran Hadžić, tadašnji predsednik vlade SAO, i da se pozovu svi komandanti Teritorijalne odbrane i jedinica specijalne policije kao i predstavnici lokalnih vlasti. Sastanku koji je potom održan prisustvovali su i predstavnici JNA, a na dnevnom redu je bila samo jedna tačka: "Kako što pre osloboditi Vukovar?"

O tome je, na sudjenju Slobodanu Miloševiću, svedočio zaštićeni svedok C-013. Iz onoga što je rečeno na javnim raspravama, moglo se zaključiti da je do februara 1991. bio zaposlen u policiji u Vukovaru, da je zatim otišao u selo Bobotu a porodicu poslao u Beograd, te da je nakon što su JNA i snage lokalne Teritorijalne odbrane zauzeli Dalj, obavljao neku dužnost u tamošnjoj policiji.

Svedočio je, pored ostalog, o naoružavanju srpskih sela u proleće 1991. Oružje je, tvrdi, dolazilo brodovima i čamcima preko Dunava, a zatim je kamionima prevoženo do skladišta u Borovu Selu. Drugo skladište bilo je u selu Bobota i iz njega su se naoružavali pripadnici teritorijalne odbrane iz okolnih sela. Za operaciju dopremanja oružja je, tvrdi svedok C-013, bio zadužen izvesni Šarac, službenih Državne bezbednosti Srbije.

Nakon osvajanja Dalja i Erduta, početkom avgusta 1991. većina hrvatskih civila je napustila to područje, a nekoliko stotina onih koji nisu uspeli da pobegnu našlo se u zatvoru, u istoj zgradi u kojoj je bila i Stanica milicije. Arkan je, tvrdi svedok C-013, dolazio u taj zatvor "kada je hteo i odvodio koga je hteo". Svedočio je o dva takva slučaja, koja su zabeležena i u službenim dokumentima Stanice milicije Dalj.

Prvi slučaj se dogodio u drugoj polovini septembra 1991. kada su u Stanicu došli Goran Hadžić i Željko Ražnatović Arkan sa dvadesetak ljudi i tražili da se iz pritvora "oslobodi" 11 hrvatskih civila, koje su odveli u nepoznatnom pravcu. Kada se 1998. ponovo zaposlio u hrvatskoj policiji, svedok je - kako je rekao - bio u stanju da proveri šta se sa njima dogodilo. Za dvojicu je utvrdio da su živi, pošto su Arkanu dali "milion-dva maraka", a posmrtni ostaci preostalih 9 "oslobodjenih" izvadjeni su iz jednog bunara u mestu Ćelije.

U "službenoj belešci" policajca Čizmića, koja je uvrštena u dokaze, opisano je kako je u noći izmedju 4. i 5. oktobra Arkan sa dvadesetak "tigrova" odveo veliki broj ljudi iz Stanice milicije u Dalju. Svedok je rekao da je za to čuo "nakon drugog dolaska Arkana i Hadžića", posle čega je rasprava zatvorena za javnost. Taj dogadjaj je, inače, detaljnije opisan u predraspravnom podnesku optužbe, gde se navodi da su "Arkanovci" te noći ubili i bacili u Dunav 28 hrvatskih civila. Navodi se, takodje, da je nakon toga, na nekom skupu u Dalju, Arkan javno priznao da je odgovoran za ubistvo tih zatvorenika.

Na početku unakrsnog ispitivanja svedoka C-013 Slobodan Milošević je, po običaju, oštro protestvovao zbog čestih "privatnih sednica" koje javnost ne može da prati, da bi odmah potom počeo sa pitanjima koja mogu da otkriju identitet zaštićenog svedoka, prisiljavajući sudiju Meja/May da naloži prelazak na "privatnu sednicu."

U retkim javnim delovima unakrsnog ispitivanja, Milošević je uglavnom iznosio tvrdnje i optužbe o hrvatskim zločinima nad Srbima u Istočnoj Slavoniji, a najmanje se - kako je primetio sudija Mej - bavio onim o čemu je C-013 svedočio. (kraj)

Dijeljenje sadržaja