Sudjenje Slobodanu Miloševiću je i dalje u prekidu zbog bolesti optuženog, a tužilaštvo je u medjuvremenu prezentiralo veću izvještaj francuskog eksperta o korištenju medija za ratne svrhe


Tužitelji u postupku protiv Slobodana Miloševića predali su sudskom vijeću izvještaj u kojem je opisano kako su, u pripremi rata, mediji korišteni za budjenje nacionalističke mržnje.

Izvještaj je, na zahtjev ureda tužitelja, napisao francuski profesor Renaud de La Broše/Reno d' la Bros, koji je dao teorijska objašnjenja djelovanja političke propagande, ali i brojne primjere iz prakse, odnosno citate Miloševića i drugih političara koji su poticali mržnju prema drugim narodima Jugoslavije i uvjeravali javnost da se trebaju stvarati srpski teritoriji na području bivše Jugoslavije.

"Od početka sukoba, informacije objavljivane u medijima bivše Jugoslavije imale su nacionalistički sadržaj i kroz njih su napadani i vrijedjani pripadnici drugih naroda. Nije iznenadjujuće da je taj fenomen vodio strašnim zločinima", zaključak je Tadeusza Mazowieckog, izvjestitelja UN za ljudska prava, kojeg de La Broše citira na početku svog izvještaja naslovljenog "Politička propaganda i projekat 'Države za sve Srbe': posljedice instrumentalizacije medija za ultranacionalističke ciljeve".

"U Srbiji je Milošević koristio i kontrolirao medije s namjerom da nametne teme nacionalističke propagande - kako bi u očima gradjana opravdao stvaranje države svih Srba, ali i učvrstio svoju vlast", zaključuje de La Broše.

Na više od 80 stranica izvještaja, francuski profesor se posebno bavi pitanjem "medija u službi rata", osvrćući se na Miloševićevo korištenje medija da osvoji a potom i zadrži vlast, zatim da uvjeri gradjane da je "srpstvo ugroženo", da opravda pribjegavanje sili i započinjanje sukoba, ali i da diskreditira svaki glas opozicije. "Srpski narod treba da živi u jednoj državi", rekao je Milošević 1991. i dodao da zato "nije prihvatljiva nikakva podjela na više država koje će odvajati Srbe".

Borisav Jović, bivši član Predsjedništva SFRJ i Miloševićev bliski suradnik je - kako se navodi u izvještaju francuskog profesora - u knjizi "Posljednji dani Jugoslavije" lično svjedočio o strategiji vlasti za uspostavljanje potpune kontrole nad medijima: "Kako su politički i socijalni problemi u zemlji rasli, jačala je i kontrola nad informacijama....na kraju je donesen i zakon da oni koji objave nesto što vlasti smatraju netočnim, tj. što im ne odgovara - mogu izgubiti svu svoju imovinu."

Ključnu ulogu u toj kampanji igrali su televizija Beograd, Politika i Politika Ekspres, ali i druge novine, novinske agencije i tjednici, navodi se u izvještaju. De La Broše navodi kako je TV Pale objavila - a mediji pod kontrolom Miloševića prenijeli - da sarajevski Muslimani pod opsadom gladne životinje u zoološkom vrtu hrane srpskom djecom.

"Zapaljive izjave Vojislava Šešelja bile su sistematski prenošene u medijima", navodi se u izvještaju u kojem se citiraju neke od takvih izjava lidera SRS: "Naš stav je jasan. Mi smo za obnovu srpske države na Balkanu koja će ujediniti sve srpske teritorije: sadašnju federaciju, srpsku Makedoniju, srpsku Crnu Goru, srpsku Bosnu i srpsku Hercegovinu, srpski Dubrovnik, srpsku Dalmaciju, srpsku Liku i Kordun, srpsku Slavoniju i srpsku Baranju", rekao je "vojvoda" u intervjuu za Tribunu 1990. "I Muslimanima bi bilo najbolje da žive u jednoj državi...ali ni jedan Srbin neće živjeti u njihovoj džamahiriji", navodi se Šešelj u izjavu za ON iz 1992.

Kao primjer stigmatizacije i omalovažavanja drugih nacija, autor citira i jednu izjavu Biljane Plavšić koja je, kako je prenijela Borba 1993, rekla da je "silovanje, nažalost, ratna strategija Muslimana i nekih Hrvata, protiv Srba. U Islamu silovanje je normalno jer ta religija tolerira poligamiju".

Kontrola medija poput televizije i vodećih dnevnih listova "omogućila je Miloševiću da izmanipulira javno mnijenje i dobije nacionalni konsenzus za svoju politiku", zaključuje de La Broše, navodeći da se Milošević pri tome mogao osloniti na intelektualce, sindikate, obrazovne ustanove kao i crkvu.. Nezavisni mediji imali su puno ograničeniju distribuciju i utjecaj. Službeni mediji bili su izvor informacija za 90 posto gradjana. U izvještaju se citira i izjava jedne žene koja je ovako objasnila zašto se odlučila boriti u Vukovaru: "Gledajući televiziju, vidjela sam što se dogadja i odlučila pomoći. Vrijedi dati život za ovu našu Srbiju." (kraj)

Dijeljenje sadržaja