Na početku svoje završne riječi na suđenju generalu Tihomiru Blaškiću, tužilac se malo bavio optuženim, a mnogo više ambicijama i ulogom hrvatskog predsjednika

Na početku svoje završne riječi na suđenju generalu Tihomiru Blaškiću, tužilac Greg Kiho/Kehoe je vrlo malo govorio o optuženom. Rekao je, samo, da je optuženi Blaškić - kao zapovjednik HVO u Operativnoj zoni Srednja Bosna - "bio oruđe za sprovođenje političkih ciljeva." Da bi, zatim, opširno govorio o tim ciljevima i, posebno, o političaru koji ih je formulisao: hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu.

Tužilac Kiho se, na prijepodnevnoj raspravi, toliko bavio likom i djelom hrvatskog predsjednika da se na trenutke sticao utisak kako se sudi Tuđmanu, a ne generalu Blaškiću.

Političke ciljeve čije je "oruđe" bio Blaškić Kiho je ovako definisao: stvoriti etnički čisto područje za bosanske Hrvate; odstraniti bosanske Muslimane sa tog područja; te, konačno, pripojiti Republici Hrvatskoj teritoriju tzv. Hrvatske Zajednice Herceg-Bosna (HZ-HB). Ti ciljevi, precizirao je tužilac, nisu sprovođeni samo u Srednjoj Bosni, u kojoj je djelovao optuženi Blaškić, već na čitavoj teritoriji tzv. HZ-HB, a u sklopu napora da se iskorijeni jedna etnička grupa, ili da se prisili da napusti teritoriju koja je proglašena "hrvatskom".

Zločini koji su aprila 1993. počinjeni u Lašvanskoj dolini, a za koje je Blaškić optužen, nisu se, naglasio je Kiho, dogodili "spontano", već su predstavljali logičan ishod jednog razvoja. Polaznu tačku u tom razvoju tužilac nalazi u "političkim aspiracijama Republike Hrvatske koje je artikulisao Franjo Tuđman". Ukazujući kako Tuđmanove ambicije za dijelovima BiH nisu nastale 1993. ili 1991, tužilac se danas vratio na 1981.i opširno citirao dijelove tada objavljene knjige, u kojoj istoričar Tuđman "naučno" dokazuje kako su veliki dijelovi Hrvatske, kao rezultat turskih osvajanja, ušli u sastav BiH; te kako su BiH i Hrvatska "istorijski povezani i zajedno čine nedjeljiv geografski i ekonomski entitet". U istom kontekstu, citiran je i dio knjige posvećen Hrvatskoj Banovini uspostavljenoj uoči II svjetskog rata, čije je obnavljanje - rekao je Kiho pozivajući se na iskaze brojnih svjedoka, postalo "Tuđmanova opsesija".

Kada je postao predsjednik Hrvatske, nastavio je tužilac, Tuđman je dobio priliku da ostvari takve svoje ambicije i na tome je djelovao u dosluhu sa svojim kolegom, predsjednikom Srbije Miloševićem. Pomenut je, naravno, njihov čuveni tajni sastanak u Karađorđevu, marta 1991, na kojem su vođeni detaljni razgovori o podjeli BiH između Srbije i Hrvatske, uz mogućnost "malog muslimanskog rezervata oko Sarajeva." O tom sastanku je pred sudom govorio jedan zaštićeni svjedok, za kojeg se pretpostavlja da je bio Stipe Mesić, kao i profesor Dušan Bilandžić, koji je kao svjedok odbrane poricao srpsko-hrvatske dogovore o podjeli BiH, ali ih je, kako je danas istakao tužilac, potvrdio u intervjuu zagrebačkom "Nacionalu."

Dokazujući da Tuđman od tih ambicija nije odustao ni 1995, tužilac je danas podsjetio i na svjedočenje britanskog političara Pedija Ešdauna/Paddy Ashdown, koji je pred sudijama govorio o "izuzetnom razgovoru" iz maja te godine, u kojem mu je hrvatski predsjednik "na jasan način projektovao svoj plan podjele Bosne." Tom prilikom je, podsjetimo, Tuđman na jelovniku svečanog ručka povodom 50-godišnjice pobjede nad fašizmom, nacrtao mapu Bosne i jednim potezom pera je podjelio na hrvatski i srpski dio, govoreći Ešdaunu kako neće biti nikakvog "muslimanskog dijela", već će muslimani biti "mali element hrvatske države." Taj jelovnik je, inače, priložen sudu kao dokazno sredstvo , a tužilac ga je danas još jednom pokazao sudijama i publici.

Završna riječ tužioca će, kako je jutros najavljeno, trajati dva i po dana, a odbrana će imati isto toliko vremena za svoje finalne argumente.

Mirko Klarin

Dijeljenje sadržaja