U HVO je, tvrde branioci generala Blaškića, postojao "neformalan, paralelni ali moćan lanac zapovedanja", a u tzv. HZ H-B je bilo "prikrivenih moćnika, sa stvarnom vlašću ali nikakvom odgovornošću"

Osporavajući tvrdnje tužilaštva da je odgovornost optuženog dokazana izvan svake razumne sumnje, odbrana generala Tihomira Blaškića je pozvala sudije da pogledaju šta su, na početku suđenja, tužioci obećali da će dokazati. Ako se uporede uvodna i završna reč tužioca, sugerisao je Blaškićev američki branilac Rasel Hejmen/Russel Haymen, jasno će se videti da se tokom 25 meseci suđenja "slučaj optužbe progresivno raspadao i osipao".

Pošto je, tako, definisano na šta će odbrana nastojati da ukaže u svojoj završnoj reči - nakon što je tužilaštvo juče za optuženog zatražilo kaznu doživotnog zatvora - Blaškićev zagrebački branilac Anto Nobilo je, najpre, govorio o korenima konflikta u bivšoj Jugoslaviji i, posebno, u Srednjoj Bosni, kao i o pravnoj strukturi i organizaciji vojne i civilne vlasti u tzv. Hrvatskoj Zajednici Herceg-Bosna. Tvrdeći da je u toj strukturi Blaškić, kao zapovednik Operativne zone Srednja Bosna, imao ograničena ovlašćenja, Nobilo je rekao:

"General Blaškić nije bio guverner, nije bio apsolutni gospodar. On je imao svoje ovlasti, ali imali su ih i drugi, i ne može se njega kriviti za sve zlo koje se desilo u Srednjoj Bosni."

Nobilo je, u svojoj završnoj reči, ukazao na više mogućih krivaca za ta i druga zla koja su se tokom rata desila u Bosni. Najpre je, na širem planu, krivicu za najveće zlo - rat u bivšoj Jugoslaviji - pripisao Slobodanu Miloševiću i JNA koja se, kako je rekao, pretvorila u "srpsku imperijalnu silu". Odgovornost što je Bosna nespremna dočekala taj rat, Nobilo je pripisao "miroljubivoj politici" Alije Izetbegovića, koja je, kako je rekao, "bila za pohvalu, ali je sprečila da se muslimanski narod organizuje, naoruža i pripremi za odbranu". Suočeni sa "oklevanjem" muslimanskog vođstva i nevoljni da ostanu u "krnjoj Jugoslaviji", bosanski Hrvati se, nastavio je Nobilo, samoorganizuju i stvaraju tzv. HZ H-B. Osporavajući tužiočevu tezu da je ta Zajednica stvorena sa ciljem podele Bosne i pripajanja njenog dela Hrvatskoj, Nobilo tvrdi da je bilo upravo suprotno, tj. da je ona stvorena da bi se "odbranila Bosna" od agresije JNA i "srpskih četnika". Sa istim ciljem - dakle za "odbranu Bosne" - jedinice Hrvatske vojske su 1992. ušle na teritoriju BiH, obezbedile ključnu liniju snabdevanja od Splita do Sarajeva i tako, po Nobilu, "praktično spasile Bosnu".

Na užem planu, za zla u Srednjoj Bosni, Nobilo je krivicu prebacio na Vojnu policiju i tzv. Jedinice posebne namene kao što su bili "Vitezovi". Blaškićev branilac se, čak, saglasio sa ocenom tužioca da se "otisci prstiju 'Vitezova' mogu naći na svim zločinima u Lašvanskoj dolini". I Nobilo i Hejman su danas ukazivali da optuženi, kao zapovednik Operativne zone, nije imao ni legalna ovlašćenja ni stvarnu kontrolu nad tim jedinicama, koje su bile podređene direktno Ministarstvu odbrane u Mostaru.

Odbrana smatra da je na suđenju nedvosmisleno dokazano da je u HVO postojao "dvostruki zapovedni lanac", te da je tzv. "neformalni" ili "paralelni" lanac bio moćniji od onog na čijem se čelu nalazio Blaškić. Ukazujući kako su u tzv. HZ H-B postojali "prikriveni moćnici, sa stvarnom vlašću i nikakvom odgovornošću", Nobilo se danas nije ustručavao da primeti kako se jednom od takvih moćnika "sudi sprat više". A sprat više, u Sudnici III Haškog tribunala, sudi se Dariju Kordiću koji je, tvrdi Nobilo, "mada izvan vojne strukture, imao značajan faktički uticaj na vojsku, i to upravo na one jedinice koje su bile pod zapovedništvom Mostara" - dakle one koje su počinile zločine u Lašvanskoj dolini.

Završna reč odbrane trajaće do sutra posle podne, a na presudu će se najverovatnije čekati najmanje tri do četiri meseca.

Mirko Klarin

Dijeljenje sadržaja