Nakon dvogodišnjeg suđenja i sedmo-mjesečnog vijećanja sudaca, Tribunal će objaviti presudu najvišem zapovjedniku HVO u Srednjoj Bosni iz vremena hrvatsko-bošnjačkog sukoba

Tihomir Blaškić, bivši zapovjednik HVO u Srednjoj Bosni, u petak će ponovno ući u sudnicu Haškog tribunala kako bi saslušao presudu sudskog vijeća o njegovoj odgovornosti za zločine počinjene nad Bošnjacima u zoni za koju je bio odgovoran. Blaškić se predao Tribunalu u travnju/aprilu 1996. U ljeto sljedeće godine započelo je suđenje koje se proteglo do kraja srpnja/jula 1999.

Nakon maratonskog sudskog postupka u kojem je saslušano 158 svjedoka, razmatranje presude trajalo je - opet maratonskih - sedam mjeseci. Claude Jorda/Klod Žorda, predsjedavajući sudac u predmetu Blaškić, koji je u međuvremenu postao predsjednik Tribunala, u više je navrata posljednjih mjeseci upozoravao da suci ne smiju žuriti jer je ovaj predmet "složen i važan" te zahtijeva pažljivo razmatranje.

Tako će se, među ostalim, uz očitovanje o krivnji po načelu zapovjedne odgovornosti - prvi put će se ono odnositi na osobu visokog vojnog ranga - sudsko vijeće Tribunala ovom presudom izjasniti i o ulozi Hrvatske u sukobu bosanskih Hrvata s Bošnjacima. Dosad se o tome izjasnilo samo sudsko vijeće u predmetu Aleksovski koje je većinski zaključilo da stupanj kontrole Hrvatske nad HVO nije pretvorio sukob u Srednjoj Bosni u sukob međunarodnog karaktera.

Za Blaškića će izjašnjavanje o karakteru sukoba biti važno jer bi u slučaju jednakog zaključka kao u predmetu Aleksovki on bio oslobođen po šest točaka optužnice koje ga terete za teška kršenja Ženevskih konvencija. To su odredbe o postupanju sa ratnih zarobljenicima i civilima suprotne strane koje se primjenjuju u međudržavnim sukobima.

Međutim, ključni dio presude Blaškiću bit će zaključak sudaca o njegovoj odgovornosti za masakr u Ahmićima. To je najteži zločin što su ga snage bosanskih Hrvata počinile nad Bošnjacima i jedan od glavnih motiva za uspostavu Haškog tribunala. Zločin je počinjen nekoliko kilometara od Blaškićevog sjedišta u Vitezu. Tužitelj je dokazivao da se Blaškić ne može braniti tvrdnjom da nije kontrolirao jedinice Vojne policije HVO koje su počinile taj zločin jer je bio glavni zapovjednik u tom području. Obrana je, uključujući i samog optuženika koji je dva mjeseca svjedočio u svoju obranu, dokazivala da je postojao dvostruki lanac zapovijedanja nad Vojnom policijom te da je Blaškić bio jedini dužnosnik bosanskih Hrvata koji je izdao naredbu za istragu o tom zločinu.

Među brojnim drugim zločinima nad civilima, koji se stavljaju na teret Blaškiću kao zapovjedniku, su eksplozija kamiona-bombe u bošnjačkom dijelu Viteza, kao i granatiranje Zenice, zarobljavanja civila, odvođenja na kopanje rovova kao i uništavanja imovine i vjerskih objekata. Tužitelj je isticao da je Blaškić, kroz ofenzivu u travnju/aprilu 1993. i brojne druge akcije protiv Bošnjaka do zaključenja Washingtonskog/Vašington sporazuma početkom 1994., djelovao kao "instrument" za provedbu ciljeva političkog vodstva bosanskih Hrvata i Hrvatske. A to su bili odstranjivanje Bošnjaka i stvaranje etnički čistog hrvatskog područja koje se imalo pripojiti Hrvatskoj. Stoga, krajem 1993. godine u velikom dijelu Srednje Bosne više nije bilo Bošnjaka, naglašava tužitelj.

Obrana i sam Blaškić su međutim dokazivali da je on bio suočen s brojnim napadima bošnjačke strane, dok on sam nije bio anti-bošnjački nastrojen jer se HVO-u pridružio isključivo zbog obrane od srpske agresije na BiH. Blaškićeve vojne zapovijedi su,smatra obrana, bile "legitimne i defanzivne", dok je on u svojim zapovijedima upozoravao vojnike na obaveze da se ne napadaju civili.

Međutim, gotovo nitko u HVO nije bio kažnjen zbog zločina. Dok je tužitelj naglašavao da to dokazuje Blaškićevo pristajanje uz kampanju progona Bošnjaka, obrana je tvrdila da je on u tom pogledu bio nemoćan.

Tužitelj je za Blaškića zatražio kaznu doživotnog zatvora, dok je obrana tražila oslobađajuću presudu.

Vjera Bogati

Dijeljenje sadržaja