Nije trebao poseban razlog da nas odvedu u logor - izjavili su svjedoci

"Nije trebao postojati poseban razlog za odvođenje u logor Luka, niti je trebao razlog za premlaćivanje", izjavio je jedan od svjedoka na suđenju Goranu Jelisiću, potvrđujući stav haškog tužiteljstva da je kampanja etničkog čišćenja u Brčkom 1992. godine bila usmjerena protiv Bošnjaka kao etničke i vjerske grupe, a ne samo protiv pojedinaca. "Namjera da se u cjelosti ili djelomice uništi takva nacionalna grupa, predstavlja zločin genocida" - naglašava tužitelj u nastavku suđenja Jelisiću, optuženom da je bio "djelotvorni i oduševljeni sudionik" te kampanje.

Jelisićev branitelj Michael Greaves (Majkl Givz) nastoji dokazati da su zlostavljanjima bili izloženi samo oni za koje su srpski vojnici sumnjali da su bili naoružani ili su pristalice Stranke demokratske akcije (SDA). Tužitelj, međutim, ukazuje da su Jelisić i srpski vojnici u brčanskom logoru Luka tražili samo izgovor kako bi nekoga ubili ili pretukli.

Jedan je svjedok tokom iskaza opisao kako je Jelisić metalnom šipkom ubio jednog zatočenika, tvrdeći da je snajperist, a navodno se radilo o starcu od preko 70 godina. Drugi svjedok je ispričao kako ga je Jelisić tukao u svojoj kancelariji u Luci, te da je prestao s batinanjem tek kada su mu drugi srpski vojnici rekli: "Nemoj, bijeda je!... Prijevoznik".

Svjedoci koje izvodi tužitelj su bivši zatočenici pomenutog logora koji, uz mjere zaštite identiteta, svjedoče o ubojstvima što ih je počinio Jelisić, ali i njegovim izjavama koje tužitelj koristi kao dokaz genocidnih namjera optuženog. Po dolasku u Luku, svjedoče očevici, Jelisić se predstavio kao "srpski Adolf" i najavio da će samo mali postotak zatočenih ostati živ. Nekoliko svjedoka je izjavilo da su vlastitim očima vidjeli kako Jelisić ubija. Najčešće bi, kako su izjavili,nakon što Jelisić nekoga izvede iz hangara, čuli pucnjavu iz škorpiona s prigušivačem što ga je nosio optuženi. U mnogim su slučajevima svjedoci naknadno čuli da je netko od poznatih ubijen i da je to počinio Jelisić.

Tužitelj je tokom suđenja gotovo svakom svjedoku predočavao popis žrtava, a oni su se zadržavali na imenima sugrađana za koje su znali ili su čuli da ih je optuženi ubio. Budući da je Jelisić sam priznao 12 ubojstava navedenih u optužnici, te je u razgovoru s istražiteljima priznao dodatna ubojstva, tužitelj se tokom suđenja ne bavi previše dokazivanjem da je Jelisić ubijao, već na njegovo "razulareno ponašanje", dokazuje genocidne namjere. Prema jednom svjedočenju, Jelisić je pretukao i ubio jednog zatočenika, a potom je naredio da brat od te žrtve bude odveden "onom prvom, jer mu fali drugi za poker". Drugi je svjedok bio prisutan u kancelariji u Luci kad je jedan od vojnika obavijestio Jelisića da je zatočeniku odrezao uši, nos i izvadio oči "kako je Jelisić rekao", a Jelisić je potom naredio da i taj zatočenik bude ubijen.

Tužitelj smatra da bi Jelisić mogao biti okrivljen za genocid čak i da je počinio samo jedno ubojstvo s namjerom da sudjeluje u uništavanju cijele jedne rasne, etničke ili vjerske grupe. "On je, međutim, ubio veliki broj ljudi... sigurno puno više od stotine", naglašava tužitelj. Jelisić je, smatra tužitelj, bio svjestan da se njegovi zločini uklapaju u širu genocidnu kampanju koju su pokrenule vlasti bosanskih Srba, što po ocjeni tužitelja, može dokazati i činjenica da je šef tadašnjeg Križnog štaba u Brčkom dao optuženom listu Bošnjaka za likvidaciju i ovlastio ga da ih ubije "što više može".

Dijeljenje sadržaja