Završna riječ tužitelja na suđenju Goranu Jelisiću u Hagu


Goran Jelisić je ustvrdio da je u maju 1992. godine ubijao Bošnjake u Brčkom zato što je na to bio prisiljen, no haški tužitelj ostaje pri tvrdnji da se ipak radilo o neselektivnom ubijanju s ciljem da se uništi značajan dio Bošnjaka kao nacionalne i vjerske grupe.

Na završetku svog dokaznog postupka, tužitelj se usmjerio na Jelisićeve razgovore s istražiteljima. Jedan od njih, Bernard O\'Donnell/O\'Donel, vodio je 1998. godine devet razgovora s Jelisićem koji je tada priznao određeni broj ubojstava, ali ne i optužbu da je time počinio genocid. U slučaju kad optuženi surađuje s istražiteljima, tužitelj o tome izvještava suce jer se priznanje zločina i pokajanje može gledati kao donekle olakšavajuća okolnost. \"Ne mogu reći da Jelisić nije surađivao, ali nam je dao nedosljedne i \'popravljene\' verzije događaja\", rekao je O\'Donnell sucima.

Jelisić je priznao istražiteljima da je po dolasku iz Bijeljine u Brčko koncem travnja 1992. godine dobio popis brčanskih Bošnjaka koje treba likvidirati. Jelisić je u Bijeljini, prethodno, bio osuđen na zatvorsku kaznu zbog pronevjere, ali je potom \'angažiran\' za akciju u Brčkom. \"Rečeno mi je da moram u Brčko jer tamo nema puno Srba, čuli smo da će mostovi (na Savi) biti uništeni i da će potom početi rat\", kazao je optuženi istražiteljima. Jelisić je u policijskoj stanici u Brčkom dobio daljnje upute. \"Rečeno mi je da imam poseban zadatak... Na popisu ljudi koje sam ja trebao ubiti bilo je dvadesetak Bošnjaka\", kazao je Jelisić. On je tada dobio svjetlo-plavu jugoslavensku policijsku uniformu, \"škorpion\" s prigušivačem i motorolu. \"Policijski šef iz Bijeljine mi je tada dao šifrovano ime Adolf da ga koristim na motoroli\", rekao je Jelisić koji se, kako tvrdi, čudio zašto je on, kao osuđena osoba sa završenom osnovnom školom, dobio takve ovlasti.

Jelisić je istražiteljima priznao da je počinio ubojstva koja su istražitelji dokumentirali. Ispričao je, na primjer, kako je dobio upute da ubije jednog zatvorenika iz policijske stanice, koji je ,s drugom žrtvom, kasnije fotografiran u propagandne svrhe. Ideja je bila da se ubijeni prikažu kao Srbi. Fotografije Jelisića kako pištoljem ubija čovjeka došle su i do Haškog tribunala i prikazane su u sudnici kao dokaz optužbe.

Ustvrdivši da je bio prisiljen ubijati jer bi, u protivnom, bio fizički kažnjen ili vraćen u zatvor, Jelisić je ipak priznao da nikad nije protestirao niti nastojao utvrditi zašto treba ubiti određenu osobu, rekao je istražitelj ukazujući da to odaje nedosljednost Jelisićeve verzije događaja. Tužitelj napominje da se Jelisićev opis vlastitih zločina razlikuje od iskaza svjedoka koji su ga opisali kao osobu koja je sama odlučivala koga će ubiti. Jelisić je, tvrdi tužitelj, zapravo bio \"oduševljeni sudionik\" u genocidu i ubio je znatno više ljudi od onih navedenih na popisu koji je spomenuo, te su ga čak i srpske vlasti morale obuzdavati u ubijanju.

U kontaktima s višim srpskim zapovjednicima ili funkcionarima, Jelisić je, kako je priznao, bio obaviješten da \"Bošnjaci moraju biti ubijeni, a Brčko mora biti srpski grad.\" Istražitelji nisu navodili imena viših dužnosnika s kojima je Jelisić kontaktirao, ali su predočili dokumente o planovima SDS BiH da, kroz koordinirane akcije svojih općinskih kriznih štabova , osiguraju kontrolu nad istočnom Bosnom i bosanskom Krajinom. \"Zbivanja u Brčkom uklapaju se u strategiju provođenu u drugim dijelovima BiH tokom 1992.\", rekao je glavni istražitelj Ureda tužitelja John Ralston/Džon Rolston. \"Osnivani su krizni štabovi, akumulirano je naoružanje i potom je započelo etničko čišćenje, zatvaranje i ubijanje\" ne-Srba, objasnio je on dodajući da je Brčko, zbog geografskog položaja, bio od posebne važnosti za strateške ciljeve Karadžićeve stranke.

Vjera Bogati

Dijeljenje sadržaja