Nastavljeno suđenje petorici optuženih za zločine u prijedorskim logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje

Nakon dvonedeljne pauze nastavljeno je suđenje petorici optuženih za zločine u prijedorskim logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje. Tužilac je, juče i danas, izveo još dvojicu bivših zatočenika Omarske - Mirsada Ališića i Jasmina Okića - koji su svojim svedočenjima upotpunili sliku užasa kroz koji je u leto 1992. prošlo više od 6.000 stanovnika Prijedora.

I pre nego što je izašao iz autobusa koji ga je predveče 30. maja 1992. dovezao u Omarsku, Mirsad Ališić je bio svedok ubistva šestorice ljudi, koji su izvedeni iz drugog autobusa. Psujući im "balijsku majku", opisao je svedok, stražar Draženko Predojević je ispalio rafal iz automatskog oružja u grupu zatočenika, da bi - kako je govorio - ostalima pokazao "gde su došli." Pomenuti Predojević je, rekao je svedok, bio stražar u smeni čiji je komandir bio drugooptuženi Mlađo Radić zvani "Krkan".

Nakon takvog "dočeka", Ališić je uveden u prostoriju zvanu "Mujina soba" gde je, kako je rekao, "zatekao kompletan Prijedor". Kud god se okrenuo video je poznata lica. Oni koji su već bili tu su "izgubljenih lica i bez reči gledali ko dolazi, a oni koji su dolazili gledali su koga zatiču..."

Oba svedoka su, na sličan način, opisali opšte uslove u logoru: oskudnu ishranu, malo vode, nepostojanje elementarne lekarske nege i higijene, stalna udaranja nogama i kundacima prilikom odlaska na ručak ili po vodu na koja su toliko navikli da ih "nisu ni računali", kao i teška prebijanja kroz koja su lično prošli i od kojih su im, obojici, ostale trajne posledice. Opisali su, takođe, i nekoliko incidenata čiji su očevici bili. Obojica su bili prisutni kada je stražar Cvitan Plavšić ispalio rafal u sedamdesetogodišnjeg starca, Mehmedaliju Nasića, zato što je glasno pitao zašto su oni tu zatočeni. Nasić je na licu mesta ubijen, a ranjena su još trojica zatočenika. Tom incidentu je, tvrdi Ališić, prisustvovao prvooptuženi Miroslav Kvočka, koji je nakon pucnjave prišao grupi zatočenika u kojoj se i Ališić nalazio i zamerio im "zašto nisu ućutkali" Nasića. Pred sudom, Ališić je identifikovao optužene Kvočku i Radića koje je obojicu dobro poznavao od pre rata.

Pored Bošnjaka, koji su bili u većini, među zatočenicima Omarske bilo je i Hrvata i pripadnika drugih nacionalnosti. Ališić i Okić svedočili su o stradanjima Hrvata Gordana Karduma, kojeg su stražari pretukli na smrt, kao i o teškom prebijanju Albanca Bajrama Zgoga, fudbalera prijedorskog "Rudara", od kojeg je stražar Paspalj tražio da sakupi 500 nemačkih maraka preteći da će ga, u suprotnom ubiti. Zgog je pokušao da prekrati muke tako što je odlomio komad stakla da sebi presece vrat, ali su ga drugi zatočenici sprečili da to učini.

Nakon zatvaranja Omarske oba svedoka su prebačeni u logor Trnopolje, odakle su posle izvesnog vremena oslobođeni. Krajem 1992. obojica su odlučili da napuste Prijedor i Bosnu, ali su prethodno obojica morali da potpisu izjavu kojom su se odrekli sve svoje imovina: kuca, zemlje, automobila... i stavili ih na raspolaganje srpskim vlastima.

Nakon ove dvojice svedoka, suđenje Miroslavu Kvočki, Mlađi Radiću, Dragoljubu Prcaću, Milojici Kosu i Zoranu Žigiću je nastavljeno na raspravi zatvorenoj za javnost.

Dijeljenje sadržaja