Trećeg dana žalbenog postupka u slučaju Čelebići argumente odbrane Hazima Delića obrazložio advokat Salih Karabdić

Treći dan rasprave pred Žalbenim vijećem Haškog tribunala o slučaju Čelebići obilježen je debatom "učenih kolega" , kako se oslovljavaju advokati i tužioci, o pravnim kvalifikacijama krivičnih djela koje su počinila četvorica optuženih. Preovlađivala je u početku akademska rasprava, u kojoj su korišteni termini "kvalitativni aspekt pravičnosti", "kumulativno terećenje za istu radnju", "doktrina zajedničkog nauma" ili "kulturološka opuštenost optuženog". Mada je i sâm upotrebio jedan od takvih termina - "standard van svake razumne sumnje", teorijsku raspravu prekinuo je advokat Salih Karabdić. On je nastojao da dovede u sumnju neke od činjenica na osnovu kojih je njegovom klijentu Hazimu Deliću odmjerena prvostepena kazna od 20 godina zatvora.

Retorički zaprijetivši da će srušiti "zgradu činjeničnog stanja iz prethodne presude" on je rekao da se dokazni postupak protiv njegovog branjenika zasnivao više na indicijama nego na stvarnim dokazima. Kao ključni argument za to naveo je da ne postoji pouzdan svjedok da je u ubistvu Šćepe Gotovca, učestvovao njegov branjenik.

"Jedini pravi svjedok tog ubistva je ovdje u sudnici. To je Esad Landžo koji je priznao da je to učinio zajedno sa još nekim stražarima". Sud je taj navod odbacio kao i Landžino svjedočenje o nekim drugim činjenicama, konstatujući da je bilo krajnje nepouzdano. Po mišljenju Karabdića ako je bilo opravdano ne prihvatiti Landžino svjedočenje o drugima, nije bilo razloga ne prihvatiti njegovo priznanje sopstvenih činova.

Na taj iskaz oštro je reagovala advokat Sintija (Cynthia) Sinatra, branilac Esada Landže, ali je predsjedavajući Žalbenog vijeća, sudija Dejvid Entoni Hant (David Anthony Hunt) rekao da će ona svoju argumentaciju imati prilike da izloži kad bude riječi o njenom branjeniku.

Tvrdeći da nijedan od 12 svjedoka koji su pozvani pred Pretresno vijeće nije bio prisutan ubistvu Šćepe Gotovca, Karabdić je zaključio da u pretresnom postupku nije zadovoljen standard "van svake razumne sumnje" i tražio da se "u interesu pravde" Hazim Delić oslobodi optužbe za to djelo.

Taj standard, po Karabdićevom mišljenja nije poštovan ni u slučaju ubistva Željka Miloševića. On je ukazao na kontradiktornost izjava svjedoka kad je i kako umrla ta žrtva - da li od premlaćivanja ili metka - kao i u pogledu mjesta na kojem je ležalo njegovo tijelo nakon što je ubijen.

U pogledu optužbe za silovanja, Karabdić je rekao da je Pretresno vijeće prihvatilo "slaba i kontradiktorna svjedočenja, na štetu pravde i pravičnosti". Kao argument naveo je da dvije svjedokinje, koje su tvrdile da ih je Delić silovao, nisu bile u stanju da ga prepoznaju na fotografijama napravljenim u vrijeme približno onom kad je izvršeno to krivično djelo.

Drugi Delićev branilac Tomas (Thomas) Moran je nastojao da dokaže da za loše životne uslove u logoru Čelebići nije bio odgovoran Delić nego okolnosti. U ratnoj situaciji nije mogućno obezbijediti pravi smještaj, dobru ishranu, "savršen tretman zatočenika", naveo je Moran i istakao da su zatvorenici dobijali istu hranu kao i stražari.

Pošto je Moran završio, reagovao je neposredno zastupnik tužbe Norman Farel (Farrell), ističući da Delić nije optužen za "loše" nego za "neljudske" uslove, to jest "ne za nedostatak hrane i nepovoljan smještaj nego za mučenje i ubijanje zatočenika".

Tim iskazom tužilačka strana je tek intonirala ono što ima da kaže o argumentima Delićevih branilaca. Njihova obrazloženja sudija Hant je odložio za nastavak rasprave.

Dževad Sabljaković

Dijeljenje sadržaja