Posljednjeg dana pretresa o slučaju Čelebići pred Žalbenim vijećem Haškog tribunala iznesen argument odbrane da je sudija prvostepenog suda spavao

Zdravko Mucić, Hazim Delić i Esad Landžo, trojica osuđenih u slučaju Čelebići ponovo su protekle sedmice bili u Haškoj sudnici. Oni su u novembru 1998. proglašeni krivim za zločine koji su u ljeto 1992. počinjeni u logoru Čelebići nad zatočenim srpskim civilima i osuđeni na ukupno 42 godine zatvora. Četvrti optuženi, Zejnil Delalić je oslobođen. Nezadovoljni presudama Pretresnog vijeća, i tužioci i branioci su podnijeli žalbe. Prvi su ocijenili da je kazna od sedam godina zatvora bivšem upravniku logora Zdravku Muciću preblaga, a oslobađanje od svake odgovornosti prvooptuženog Zejnila Delalića - neosnovano. Branioci sve trojice osuđenih, žalili su se da su presude preoštre.

Pred Žalbenim vijećem četiri dana su trajala obrazlaganja advokata i tužilaca, razmjenjivani su argumenti i protivargumenti, citirana teorija i praksa prava. Pokatkad rasprave su ličile na akademske diskusije o "doktrini zapovjedne odgovornosti", dokazivanju po principu "van svake razumne sumnje", tumačenju Ženevskih konvencija o "zaštićenim osobama".

Zastupnik tužilaštva Norman Farel (Farrell) je postavio pitanje poštovanja principa "van svake razumne sumnje" u oslobađajućoj presudi Zejnilu Delaliću, tvrdeći da je prvostepeni sud "pogrešno primijenio pravo". Predočio je pet od 154 dokumenta koji, po njegovom mišljenju, to i dokazuju. Međutim, na pitanje suda da li će zahtijevati obnovu procesa na osnovu tih dokumenata, zatražio je da razmisli, i tri dana kasnije odustao od toga!

Princip "van svake razumne sumnje" pominjao je i zastupnik odbrane Hazima Delića, sarajevski advokat Salih Karabdić. On je u opširnom obrazloženju doveo u pitanje iskaze gotovo svih svjedoka tužbe o dva ubistva i silovanja, za koja je njegov branjenik osuđen na 20 godina zatvora, i zatražio oslobađanje od tih optužbi.

Sintija (Cynthia) Sinatra, američki advokat, koja u žalbenom postupku zastupa Esada Landžu, osuđenog na 15 godina zatvora, počela je obrazloženje svoje žalbe napomenom da je njen branjenik "neka vrsta predstavnika stotina ako ne i hiljada osoba, koji su u sukobima u bivšoj Jugoslaviji učinili ista djela, a nikada neće izići pred ovaj sud". Sinatra je postavila pitanje zašto i Landžo nije oslobođen optužbe kao "16 lica srpske nacionalnosti protiv kojih je već bila podignuta optužnica, ali je bivši tužilac Luiz Arbur (Louis Arbour) odustala od njihovog gonjenja".

Podsjetivši da je Arbur to učinila da "sačuva resurse suda za one koji su optuženi po osnovu komandne odgovornosti", Sinatra je istakla da je Landžo na najnižoj razini komandnog lanca. "On je imao 18 ili 19 godina i nije imao nikakvu vojnu obuku. Umiješao se u ovaj sukob zato što su njegova porodica, njegova kuća, njegova kultura bili izloženi napadu", rekla je Sinatra. "Ako ima dovoljno novaca da se goni bosanski stražar bez vojnog čina, a nema za istragu protiv srpskih stražara istog ranga, imaćemo mnogo problema i ljudi neće poštovati ovaj tribunal" rekla je ona, zahtijevajući da se ta presuda ukine i cijeli slučaj vrati "bosanskim sudovima".

Drugi branilac Esada Landže, Piter Marfi (Peter Marphy) je nastojao da dovede u pitanje ne samo pojedine činjenice iz presude Esadu Landži nego i regularnost cijelog jednoipogodišnjeg suđenja. Dva razloga je naveo Marfi. Prvi: što je jedan od sudija Pretresnog vijeća, Kostarikanka Elizabeth Odio-Benito izabrana za potpredsjednika svoje zemlje u vrijeme trajanja procesa čelebićkoj četvorci. Po mišljenju zastupnika odbrane, ta činjenica je u koliziji sa nezavisnošću Haškog tribunala, tim prije što je Kostarika u to vrijeme bila članica Savjeta bezbjednosti, koji je osnivač ovog suda.

Drugi razlog zbog kojeg Žalbeno vijeće, po mišljenju Marfija, ne treba da potvrdi presude Pretresnog vijeća jeste u tome što je predsjedavajući tog vijeća, nigerijski sudija Adolfus Karibi-Vajt (Adolphus Karibi-Whyte) spavao i kad su po srijedi bile ključne tačke rasprave. Žalbeno vijeće je imalo prilike da pregleda 30 sati video snimaka, i da se, po Marfiju, u to uvjeri. "Gospodin Vajt je očigledno imao nekih problema jer je stalno spavao, povremeno je hrkao, sudije iz vijeća su ga budile i često je govorio nesuvislo. Optuženi imaju pravo na pravdu za šta je neophodan budan sudija", rekao je Piter Marfi, tražeći poništenje procesa.

O ovom kao i o drugim argumentima, koje su u četiri dana rasprave izložili zastupnici tužbe i odbrane, treba sada da se izjasne sudije Žalbenog vijeća. Od njihovih odluka zavisi da li će biti potvrđene ili ukinute neke presude ili će se proces djelomično ili u cjelini obnoviti. Međutim, na njihovu odluku može se čekati i mjesecima.

Dijeljenje sadržaja