Prva dva svjedoka odbrane Sredoja Lukića potvrdili alibi optuženog za dva glavna zločina iz optužnice: spaljivanje oko 70 žena, djece i staraca u Pionirskoj ulici 14. juna 1992. i istog broja žrtava u višegradskom naselju Bikavac 27. juna iste godine


Odbrana Sredoja Lukića je odustala od uobičajene uvodne riječi na početku svog dokaznog postupka i umjesto toga je danas ispitala prva dva svjedoka koji su potvrdili alibi optuženog za dva glavna zločina iz optužnice: spaljivanje 70 žena, djece i staraca u Pionirskoj ulici 14. juna 1992., te još oko 70 osoba u višegradskom naselju Bikavac 27. juna iste godine.

Prvi svjedok, Veroljub Živković, autolakirer iz sela Krtinska u beogradskoj opštini Obrenovac je tvrdio da je 14. juna 1992. godine – znači u vrijeme "žive lomače" u višegradskoj Pionirskoj ulici - u seoskoj prodavnici prisustvovao svađi između Sredoja Lukića i prodavača oko kaucije za gajbu pivskih flaša. Svjedok koji je od ranije poznavao optuženog je rekao da se te svađe dobro sjeća pošto se ona dogodila na dan pravoslavnog praznika Svetog trojstva. Optuženi je, prema njegovoj tvrdnji, često dolazio u Krtinsku gdje su mu od izbijanja rata u BiH živjeli supruga i djeca.

Tužilac je u unakrsnom ispitivanju dovodio u pitanje vjerodostojnost svjedoka ukazujući na niz prekršajnih prijava koje su protiv njega podnijete, pored ostalog i za incidente u kojima je ispoljio sklonost nasilnom ponašanju. Svjedok se, međutim, "nije mogao sjetiti" učešća u takvim incidentima i poricao je odgovornost za većinu prekršaja za koje, inače, postoje pravomoćne sudske presude. Tužilac Dermot Grum je sugerisao da je teško povjerovati da se svjedok ne sjeća presude kojom je osuđen na 6 mjeseci zatvora a da se pri tome vrlo jasno sjeća "svađice" oko praznih pivskih flaša iz 1992. godine.

Na klupu za svjedoke odbrana je potom izvela Zorku Lukić, suprugu Sredojevog brata Slavka, koja je potvrdila da je optuženi sa suprugom i djecom 27. juna 1992. godine bio u njenoj kući u Beogradu, a ne – kako tužilac tvrdi – u višegradskom naselju Bikavac. Kao razlog te posjete svjedokinja je navela rođenje svoje kćerke, a Sredoje je bio prvi koji ih je obišao po njihovom izlasku iz bolnice. Odbrana je u dokaze uvela otpusni list iz bolnice datiran na 26. juni 1992. godine. Na pitanje tužioca da li ima fotografiju novorođene bebe sa stricem Sredojem, svjedokinja je odgovorila negativno, tvrdeći da tada nije imala foto aparat. Negativno je, takođe, odgovorila i na pitanje sudije da li je Sredojevoj posjeti prisustvovao još neko ko nije član porodice Lukić. Zanimljivo je da svjedokinja uprkos bliskim rodbinskim vezama tvrdi da ne zna za koje zločine se tereti optuženi Sredoje Lukić. Nije je to, kako je rekla u unakrsnom ispitivanju, "nikada ni mnogo zanimalo pošto je imala mnogo obaveza oko djece".

Odbrana Sredoja Lukića je za sutra najavila svoja posljednja dva svjedoka. Jedan od njih je Sredojev bliski rođak Milojko Popadić iz sela Krtinska u Obrenovcu, brat Sredojeve supruge.

Dijeljenje sadržaja