Svjedočenje Adila Medića, člana glavnog odbora bošnjačke humanitarne organizacije Merhamet na suđenju Radoslavu Brđaninu i generalu Momiru Taliću, optuženima za genocid u Bosanskoj Krajini. Svjedok optužbe istakao pozitivnu ulogu optuženog generala Talića u omogućavanju da se zarobljenicima Manjače dostavi humanitarna pomoć

Kada je, 18. juna 1992., Adil Medić kao predstavnik humanitarne organizacije Merhamet, prvi put posjetio logor Manjača kraj Banja Luke, u samo jednoj od štala koje su služile za smještaj zatvorenika je prepoznao oko 300 svojih rođaka, prijatelja i poznanika iz sela Sanica. Ipak, kada je zapovjednika logora, pukovnika Božidara Popovića, upitao da li se nalaze u logoru za civile, zapovjednik je kategorički ustvrdio da je Manjača "sabirni centar za ratne vojne zarobljenike."

Obilazak logora i razgovor sa zarobljenicima pokazali su drugačije, rekao je danas Medić na suđenju Radoslavu Brđaninu i generalu Momiru Taliću. Medić i njegovi suradnici su u dogovoru sa lokalnim vojnim vlastima kao predstavnici Merhameta obišli dva od tri logorska hangara, uz objašnjenje da je "treći isti i nema se šta vidjeti". Zatvorenici su, opisao je Medić, smješteni na golom betonu, bili su izgladnjeli i mnogi od njih sa znacima svježih povreda. Svi zatvorenici, sjeća se svjedok, bili su u civilnoj odjeći. U logoru nije bilo tekuće vode, a u samim hangarima nisu postojali ni najosnovniji higijenski ili sanitarni uvjeti.

Među ostalima, Medić je u Manjači sreo i svog predratnog prijatelja Omera Filipovića, predsjednika Muslimanske bošnjačke organizacije u Ključu, koji je priču o uvjetima života u logoru i svakodnevnim prebijanjima zatvorenika ilustrirao vlastitom krvavom odjećom. Mjesec i pol dana poslije ovog susreta, tvrdi Medić, Filipović je podlegao povredama zadobijenim u jednom od takvih prebijanja.

Nakon prve posjete Manjači, Medić je o svojim opažanjima izvijestio generala Momira Talića i njegove suradnike, jer je za logor bila odgovorna vojna policija Prvog Krajinskog korpusa VRS. Talić je, rekao je danas Medić, zaključio da treba formirati radnu grupu, sačinjenu od dva pukovnika Korpusa i samog Medića, kako bi se "pomoglo preživljavanju ljudi na Manjači".

Prvi rezultat Medićeve intervencije kod generala Talića uslijedio je nakon samo dva dana: Merhamet je dobio odobrenje da u Manjaču pošalje kamion s humanitarnom pomoći za zarobljenike. Pomoć se sastojala od lijekova, obuće, odjeće i hrane, a zatvorenici su kamion kojim je pomoć dopremljena, kao glasnika dobrih vijesti, prozvali "plava ptica". Plava ptica je, kaže Medić, čak 49 puta donijela dobru vijest manjačkim zatvorenicima.

Nažalost, pokušaji Merhameta da organizira sličnu pomoć za logore Omarska, Keraterm i Trnopolje okončani su neuspješno, jer, kaže Medić, ni general Talić ni gradonačelnik Banja Luke Predrag Radić "nisu htjeli preuzeti odgovornost" za postojanje tih logora.

Petar Finci

Dijeljenje sadržaja