Danski pripadnik misije evropskih posmatrača u Krajini Soren Liborius svedočio da se general Gotovina na jednom sastanku krajem oktobra 1999. "prećutno složio" s tvrdnjom da su hrvatski vojnici činili zločine. U unakrsnom ispitivanju je, međutim, priznao da taj navod “nije potpuna istina”, odnosno da je samo delimično tačan


Pred kraj glavnog ispitivanja na suđenju hrvatskim generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču, optuženim za zločine za vreme i nakon operacije "Oluja", bivši posmatrač misije Evropske zajednice (ECMM) u Krajini Soren Liborius je opisao nekoliko susreta koje je u leto i jesen 1995. godine imao sa Gotovinom i njemu potčinjenim vojnicima.

Prvi sastanak sa Gotovinom Liborius je, tvrdi, imao u četiri oka u avgustu 1995. kada mu se u žučnoj raspravi požalio na odluku da regionalni centar evropskih posmatrača bude iseljen iz zgrade u Kninu. Kada je Gotovina ljutito napustio sastanak, svedoku je, tvrdi, jedan od oficira Hrvatske vojske (HV) rekao "da je lud" kad tako razgovara sa "čovekom koji odlučuje o životu i smrti". Gotovinin branilac Luka Mišetić je sugerisao da se taj sastanak zapravo nikada nije ni održao, što je Liborius odbacio mada je priznao da u svom dnevniku, kao i ni u jednom izveštaju iz tog vremena, nije naveo ništa o "čoveku koji odlučuje o životu i smrti".

Drugi put Liborius se, u pratnji tadašnjeg načelnika kninskog regionalnog centra evropskih posmatrača Gambotija/Gambotti, sa Gotovinom sreo 27. oktobra 1995. godine. Gamboti je, tvrdi svedok, tada ukazao na učešće hrvatskih vojnika u "izvanrednim događajima", odnosno ubistvima civila i pljački i paljenju napuštenih srpskih kuća. U glavnom ispitivanju Liberius je tvrdio da Gotovina na to ništa nije rekao a da su njegovo ćutanje evropski posmatrači shvatili kao odobravanje onoga što su rekli, odnosno "priznanje da su vojnici činili zločine".

Branilac Mišetić je, međutim, predočio dnevni izveštaj evropske posmatračke misije od tog dana sa svedokovim potpisom u kojem se navodi da je Gotovina negirao da zločine čine profesionalni vojnici HV, prebacujući krivicu na "nedisciplinovane vojnike neprofesionalnih postrojbi" i dodao da HV nema dovoljno obučenih podoficira koji bi mogli da kontrolišu vojnike. Svedok je potom priznao da njegov navod o "razgovoru ćutanjem" sa Gotovinom i "prećutnom priznanju" da hrvatski vojnici čine krivična dela "“nije potpuno istinit", a tvrdnju optuženog generala o pomanjkanju obučenih oficira je nazvao "ironičnim objašnjenjem" jer je na činjenje zločina gledao kao na elementarnu nepogodu, odnosno nešto što je bilo nemoguće sprečiti.

Konačno, u izjavama istražiteljima tužilaštva danski posmatrač je rekao da su mu hrvatski vojnici koje je nakon operacije "Oluja" zaticao kako pljačkaju napuštene srpske kuće govorili da im starešine to dozvoljavaju, a jedan mu je čak objasnio da je pljačka "naknada za učešće u borbama" jer im je plata bila mala. Gotovinin branilac je primetio da se ni to ne nalazi u svedokovim dnevnim izveštajima sa terena iz tog vremena. Naprotiv, u nekim izveštajima je navedeno da je pljačka u Krajini uzela maha ali da posmatrači "“nemaju utisak da je organizovana i smišljena u vrhu vlasti". Liberius je rekao da pomenute izveštaje nije on pisao, a da jeste to se, kaže, ne bi u njima našlo.

Dijeljenje sadržaja