Zaštićena svedokinja "136" na suđenju generalima Gotovini, Čermaku i Markaču tvrdi da su joj susreti sa hrvatskim vojnicima posle "Oluje" bili mnogo strašniji nego sa policijom i da su na vojnim punktovima posmatrački timovi UN, za koje je radila kao prevodilac, bili sprečavani da uđu u sela kako ne bi videli tragove zločina nad srpskim civilima


U nastavku današnjeg unakrsnog ispitivanja zaštićene svedokinje sa pseudonimom "136", koja je u leto 1995. godine radila kao prevodilac u bazi UN u Kninu, branilac policijskog generala Mladena Markača je ukazivao da je ona navodno bila zabrinuta samo za srpske žrtve, odnosno da je bila pristrasna budući da je i sama Srpkinja. Svedokinja, međutim, kaže da se kao zaposlenik UN jednako odnosila prema svim stanovnicima Krajine bez obzira na njihovu etničku pripadnost, o čemu, kako je naglasila, svedoči i njen angažman pre akcije "Oluja" kada je u Kninu i okolnim selima sa patrolama UN obilazila malobrojne preostale hrvatske meštane, uglavnom starije ljude, s ciljem da im se pruži zaštita ukoliko su fizički ugroženi.

Na početku današnjeg zasedanja branilac generala Ante Gotovine je okončao svoje unakrsno ispitivanje, u toku kojeg je svedokinja opisala da je u nekoliko prilika viđala leševe srpskih civila neposredno nakon akcije "Oluja", pri obilasku sela oko Knina u pratnji vojnih posmatrača i civilne policije UN. Najpotresnija scena je, kaže, bila situacija iz sela Mokro Polje gde je videla leš starije Srpkinje Save Babić, čije je telo u poluraspadnutom stanju pronađeno na porodičnom imanju sa metkom u glavi i prosutom mozgom na sedištu auta.

Gotovinin branilac nije osporavao da je ubica Save Babić bio hrvatski vojnik, i to pripadnik 134. domobranske pukovnije Mario Đukić, protiv koga je zbog toga podignuta krivična prijava. Budući da nije rekao ništa više o tom predmetu, niti da li je optuženi vojnik i osuđen, veće je od odbrane zatražilo da dostavi dodatne dokaze u vezi sa tim događajem. Branilac je nastojao da dokaže da svedokinja nema verodostojne podatke za većinu drugih ubistava srpskih civila koja je pominjala u izjavi tužilaštvu, što je ona donekle i potvrdila, rekavši da u pojedinim situacijama nije videla leševe, pa je navodila ono što su joj pripadnici misije UN prenosili. Dodala je da se svi ti podaci lako mogu proveriti preko pripadnika UN koji su bili na licu mesta, a koji će nesumnjivo doći u Hag da o tome svedoče.

Odgovarajući na pitanja predsedavajućeg sudije Orija/Orie, svedokinje je rekla da su hrvatski vojnici bili neprijateljski raspoloženi prema patrolama UN koje su obilazile sela sa namerom da pomognu preostalom srpskom stanovništvom, spreče eventualne zločine i zabeleže one koji su već počinjeni. "Susreti sa hrvatskom vojskom su bili mnogo strašniji nego sa policijom", izjavila je svedokinja, napominjući da je u nekim situacijama "jedva izvukla živu glavu" kada je ulazila u sela gde je bilo vojske. Inače, tvrdi da je vojnike u velikim grupama viđala u skoro svakom selu u koje je ušla i da ih je uglavnom zaticala "na delu", odnosno kako pljačkaju srpske kuće. Vojska je, kaže, često sprečavala patrole UN da uđu u srpska sela, a ona predpostavlja da se to dešavalo u situacijama kada su uklanjali leševe ubijenih civila.

Pošto je iskaz svedokinje "136" okončan, na suđenju hrvatskim generalima optuženim za zločine u vreme i nakon akcije "Oluja" 1995. godine, će uslediti tronedeljna pauza. Na kraju današnjeg zasedanja je saopšteno da je veće odbilo zahtev Ivana Čermaka da taj period provede na privremenoj slobodi, a pisana odluka će biti naknadno obzanjena.

Dijeljenje sadržaja