Na suđenju Rasimu Deliću, zaštićeni svjedok optužbe potvrdio tezu odbrane da je odred El Mudžahid “de facto” bio sasvim druga vojska iako je, kako je naveo, “de jure’ bio u sastavu Armije BiH od 8. avgusta 1993. godine. Odbrana dokazivala da su zločine koji se pripisuju odredu El Mudžahid u Srednjoj Bosni činile neke druge grupe stranih ratnika a ne pripadnici odreda El Mudžahid, kako tvrdi tužilac


U unakrsnom ispitivanju zaštićenog svjedoka optužbe PW-9 odbrana bivšeg komandanta Generalštaba Armije BiH je dokazivala da je odred El Mudžahid djelovao i donosio odluke potpuno neovisno, iako je formalno bio u sastavu Trećeg korpusa Armije BiH. Svjedok, Bošnjak koji se odredu El Mudžahid priključio u jesen 1993. godine, je odgovarajući na pitanja odbrane naveo da je naredbom Generalštaba od 8. avgusta 1993. godine koju je potpisao optuženi Rasim Delić, taj odred “de jure” ušao u sastav Trećeg korpusa Armije BiH, ali da je “de facto” bio “jedna sasvim druga vojska”. Potkrjepljuje to navodima da pripadnici odreda El Mudžahid u svojim kasarnama nikada nisu isticali zastavu Armije BiH niti su na odjeći nosili njena obilježja.

Pripadnici odreda El Mudžahid su, tvrdi svjedok, sve odluke o borbenim dejstvima donosili samostalno rukovodeći se isključivo odlukama koje su donosili njihovi vojni zapovjednici – komandant Abu Mali, i njegov pomoćnik za vojna pitanja Muatez Masri. Njima nadređena je bila tzv. “šura” - vrhovno tijelo “džemata” - šire zajednice u čijem sklopu je odred djelovao.

"Džemat" se, naveo je svjedok, sastojao od niza institucija putem kojih su ostvarivani vojni i politički ciljevi te zajednice. Na čelu "džemata" je bio izvjesni Šeih Enver Šaban, idejni i polički vođa i, kako je svjedok naveo, “jedini istinski autoritet” među njegovim sljedbenicima.

Odred El Mudžahid je, ukazao je dalje svjedok, bio dio “džemata” i predstavljao je instrument za ostvarivanje zactranih vojnih ciljeva. Osim tog odreda, tvrdi on, nijedna od grupa stranih ratnika koje su u to vrijeme djelovale na području Srednje Bosne, nije bila dio te zajednice “pošto su iskazivali drugačije poglede na vjeru”.

Jednu od grupa stranih ratnika koje su se, kako tvrdi svjedok, borile neovisno ne samo od Armije BiH, nego i od odreda El Mudžahid, predvodio je izvjesni Abu Zubeir kojeg su zbog njegove težine zvali i “Debeli”. Prije nego što je došao u BiH on je, prema odbrani, u Afganistanu stekao “ugled neustrašivog borca”. U BiH je imao svoje baze u Željeznom polju, Gluhoj Bukovici i navodno Kalesiji.

Odbrana nastoji dokazati da su zločine koje optužnica pripisuje odredu El Mudžahid, počinile te druge grupe stranih ratnika koje ni lokalno stanovništvo, ni Armija BiH “nisu mogli” razlikovati od pripadnika odreda - pošto su slično izgledali.

Prema svjedoku, oko dvije stotine Abu Zubeirovih mudžahedina se borilo na Vozući u septembru 1995. godine. Drugog dana te operacije, 11. septembra 1995. godine je, kako tvrdi, sreo grupu od tridesetak Abu Zubeirovih ljudi. Prema optužbi, tog dana su pripadnici Armije BiH u selu Kesten zarobili oko 50 srpskih vojnika i predali odredu El Mudžahid, nakon čega se zarobljenicima gubi svaki trag, a pretpostavlja se da su mrtvi.

Odred El Mudžahid je, prema svjedoku, u tri operacije na Vozući izvedene tokom 1995. godine zarobio ukupno oko 25 ljudi koji su, prema njegovim saznanjima, “dobro tretirani” a nakon nekog vremena predani vojnoj policiji Trećeg korpusa Armije BiH.

Dijeljenje sadržaja