Današnji nastavak suđenja optuženom generalu Dragomiru Miloševiću protekao u znaku još jednog pokušaja odbrane da dokaže tezu o tome kako su Sarajevo tokom opsade branili i "naoružani dječaci" koji su, uz to, nosili zaštitne prsluke dobijene od Armije BiH


“Da sam se kretao malo brže bio bih mrtav”, smatra Tarik Žunić, novi svjedok optužbe na suđenju generalu Dragomiru Miloševiću. Snajpercki hitac sa Špicaste stijene je četranaestogodišnjeg Žunića pogodio na povratku kući iz škole, 6. marta 1995. godine u sarajevskom naselju Sedrenik.

Kako je u momentu kada je pogođen držao remen ruksaka kojeg je nosio na leđima metak mu je prošao kroz desnu šaku i napravio još dvije rupe na jakni, u visini srca. “Imao sam sreće’, smatra Žunić.

Odbrana generala Miloševića, međutim, smatra drukčije. Žunić, tvrdi advokat Branislav Tapušković, nije imao četrnaest već četrnaest i po godina u trenutku kada je pogođen i bio je vojnik Armije BiH, a ne običan učenik. Život mu nije spasila puka sreća već činjenica da je nosio zaštitni prsluk koji je, tvrdi branilac, dobio od Armije BiH.

Tezu da je ovaj dječak “iako mlad bio u rovu” Tapušković obrazlaže činjenicom da Žunić vrlo dobro razaznaje zvuk “mašinke 84” odnosno tzv. “sijača smrti”. Samim tim, smatra Miloševićev branilac, izvjesno je da je svjedok učestvovao u “odbrani svoje zemlje od agresora”.

Žunić je negirao da je bio pripadnik oružanih snaga i naveo, da ga, osim što je bio premlad, to tada nije ni zanimalo. Ostao je pri tvrdnjama da je metak koji ga je pogodio mogao biti ispaljen isključivo sa Špicaste stijene.

U nastavku suđenja bivšem komandantu Sarajevsko-romanijskog korpusa svjedoči kanadski brigadni general David Fraser, vojni asistent komandanta mirovnih snaga u Sarajevu od aprila 1994. do maja 1995. godine. Svoj iskaz koji se, između ostalog temelji i na njegovim saznanjima o snajperskom djelovanju u Sarajevu, general Fraser nastaviće na sutrašnjoj sjednici.

Dijeljenje sadržaja