Holandski general Nikolaj, bivši načelnik štaba UNPROFOR u Sarajevu, svedočio o protestnim pismima koja je – zbog granatiranja Sarajeva i snajperskih napada na civile - 1995. godine upućivao optuženom Dragomiru Miloševiću i njegovom pretpostavljenom Ratku Mladiću. U unakrsnom ispitivanju, međutim, svedok optužbe je potvrdio tezu odbrane da su Bošnjaci "granatirali svoj narod", "provocirali srpske snajperiste", kao i da su u Sarajevu "svi muškarci i dečaci imali oružje."


Kao načelnik štaba UNPROFOR u Sarajevu holandski general Kornelis Hendrik Nikolaj/Nikolai je od februara do septembra 1995. godine potpisao više od 50 protestnih pisama, upućenih zapovednicima Vojske Republike Srpske zbog kršenja sporazuma o prekidu neprijateljstava i artiljerijskih i snajperskih napada na grad.

Paket tih pisama uveden je danas u dokaze na suđenju generalu Dragomiru Miloševiću, bivšem komandantu Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS optuženom za granatiranje Sarajeva i snajpersku kampanju protiv civila od avgusta 1994. do novembra 1995. godine. Neka od tih pisama upućena su direktno optuženom Miloševiću, a neka njegovim pretpostavljenima, generalima Ratku Mladiću i Manojlu Milovanoviću. U pismima koja su 30. jula 1995. upućena Mladiću i Miloševiću, obojica generala se upozoravaju da su artiljerijskim napadima na civilno stanovnoštvo u prethodna dva dana prekršili Ženevske konvencije, i da bi zbog toga mogli da odgovaraju pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.

Tipični odgovori na ta protestna pisma, rekao je u današnjem svedočenju general Nikolaj, bili su ili poricanje da su granate ili snajperski hici ispaljeni sa položaja VRS ili tvrdnja da je napad bio odgovor na provokaciju druge strane. "Ponekad se, zaista, radilo o provokacijama, otvaranjem vatre iz pešadijskog oružja ili minobacača na srpske pozicije" – rekao je danas general Nikolaj, dodajući da bi srpska strana na to uzvratila vatrom po "različitim ciljevima u gradu, uključujući i civilne."

Osim pisanja protestnih pisama, jedan od mogućih odgovora UNPROFOR na kršenja zone isključenja teškog naoružanja oko Sarajeva bili su i vazdušni udari na položaje bosanskih Srba. General Nikolaj je danas govorio bombardovanju skladišta municije na Palama 25. maja 1995. godine, nakon čega je usledila odmazda nad zaštićenim zonama u Bihaću, Goraždu i, naročito, Tuzli gde je u granatiranju centra grada ubijeno više od 80 ljudi. Zanimljivo je, međutim, da tadašnji načelnik štaba UNPROFOR – uprkos nekoliko puta ponovljenom pitanju tužioca – nije mogao da se seti još jedne Mladićeve reakcije na bombardovanje Pala: uzimanje oko 400 pripadnika UN za taoce i njihovo korišćenje za "živi štit" na objektima VRS koji su mogli da budu mete vazdušnih udara.

U prvom delu unakrsnog ispitivanja, koje će se sutra nastaviti, general Nikolaj je potvrdio nekoliko značajnih teza na kojima se zasniva odbrana generala Miloševića. Pored ostalog, potvrdio je izjavu datu 1996. godine u kojoj je rekao da su Bošnjaci "granatirali svoj narod", zatim da su iz štaba Armije BiH u blizini "Ledene dvorane" ispaljivali minobacačke granate na srpske položaje i da Srbi u uzvratnoj vatri "nisu mogli da izbegnu da se pogodi obližnja bolnica", kao i da su vlasti – postavljajući punkt za vodu na Trgu Heroja, u neposrednoj blizini linije fronta – zapravo "provocirale srpske snajperiste." Potvrdio je, takođe, i izjavu iz 1996. godine da je u Sarajevu "svaki muškarac i dečak imao oružje." Branilac je, posebno, insistirao na "naoružanim dečacima", verovatno zbog toga što među snajperskim incidentima za koje se tereti general Milošević ima i nekoliko ubistava ili ranjavanja dečaka od 7, 14 i 16 godina, kao i jedne 12 godišnje devojčice.

Dijeljenje sadržaja