Glavni vojni posmatrač UN u BiH Gulam Muhamed Mohatarem na suđenju Dragomiru Miloševiću navodi da je sarajevsku ratnu "predstavu" mogao posmatrati cijeli svijet i tvrdi da je "najmanje dva puta" razgovarao sa optuženim generalom o snajperskom djelovanju i granatiranju civilnih ciljava u Sarajevu ali da njega, kao ni ostale oficire vojske bosanskih Srba sa kojima se susretao, jednostavno nije bilo briga


"Sarajevo je bila neka vrsta kazališne predstave koja je direktno prenošena putem televizije u cijeli svijet", navodi Pakistanac Gulam Muhamed Mohatarem/Ghulam Muhammed na suđenju generalu Dragomiru Miloševiću optuženom za artiljerijski i snajperski teror nad Sarajevom od avgusta 1994. do novembra 1995. godine.

Mohatarem je u BiH na dužnosti glavnog vojnog posmatrača UN bio od sredine februara 1995. do početka januara 1996. godine. Njegove glavne dužnosti bile su nadziranje postignutih sporazuma između zaraćenih strana i ulaska humanitarnih konvoja u grad. Blisko je sarađivao sa tadašnjim komandantom Unprofora u BiH generalom Rupertom Smitom/Smith.

Mohatarem tvrdi da je povodom snajperskog djelovanja i granatiranja civilnih ciljeva u Sarajevu sa položaja bosanskih Srba "najmanje dva puta" razgovarao sa optuženim Miloševićem a u više navrata i sa ostalim višim oficirima srpske vojske. Oni su međutim tvrdili da gađaju samo vojne ciljeve a na pomen civilnih žrtava samo su "odmahivali glavom". Drugim riječima, navodi svjedok, nije ih za to bilo briga. Iako je on to u više navrata tražio Radovan Karadžić i Ratko Mladić ga nikada nisu željeli primiti na razgovor. Imao je dojam, kaže, da je to zbog toga što je on musliman.

Tokom njegovog boravka Sarajevo je cijelo vrijeme bilo kontinuirano granatirano, a humanitarni konvoji "namjerno blokirani" od strane bosanskih Srba s namjerom izgladnjivanja stanovništva pa čak, kako je kazao, i međunarodnog osoblja. Posebno teški mjeseci bili su maj, juni i juli 1995. godine kada su Srbi, po njegovom mišljenju, Sarajevo granatirali kako bi odvratili pažnju međunarodne zajednice od Srebrenice. Imao je i neposredno lično iskustvo sa padom jedne od avio-bombi koju su Sarajlije nazivale "krmačama".

Svjedočeći o ulozi njegovog ureda u istrazi o granatiranju Markala 28. avgusta 1995. godine svjedok je naveo da je njegov tim vojnih promatrača UN u saradanji sa još nekoliko drugih timova sastavljenih od francuskih i britanskih inžinjeraca, predstavnika američke ambasade i bosanskohercegovačke policije došao do jedinstvenog zaključka da je granata ispaljena sa srpskih položaja.

Odbrana je u unakrsnom ispitivanju branila staru tezu da je neko drugi a ne Srbi ispalio pomenutu granatu kako bi se isprovocirali NATO udari. Branioci su se pozivali na izjavu ruskog pukovnika Andreja Demurenka koji u to vrijeme bio načelnik sektora međunarodnih snaga na području koje su držali bosanski Srbi. Demurenko je tada tvrdio da oni nisu ispalili granatu koja je pogodila pijacu na Markalama.

Advokat odbrane Branislav Tapušković je u jednom momentu zamolio svjedoka da optuženog "pažljivo pogleda u oči" i identifikuje ga kao osobu sa kojom se "navodno" susretao i razgovarao o snajperskom djelovanju i granatiranju Sarajeva što je svedok i učinio potvrdivši svoj raniji iskaz.

Dijeljenje sadržaja