Odbrana Slobodana Praljka tvrdi da je JNA srušila Mostar 1992. godine, a da kasnija oštećenja nastala tokom hrvatsko-muslimanskog sukoba 1993-94. godine predstavljaju "samo dodatak već napravljenoj šteti"


Mostarski Hrvati i Muslimani su različito reagovali na obruč koji je oko grada napravila JNA, nakon što su se u septembru 1991. godine Užički i Titogradski korpus stacionirali na Heliodromu i u kasarni Severni logor – ukazivali su danas branioci šestorice bivših čelnika Herceg Bosne, tokom unakrsnog ispitivanja nekadašnjeg mostarskog gradonačelnika Milivoja Gagra. Svedok se, uglavnom, složio sa sugestijama branilaca da su Hrvati "znali šta sledi u BiH nakon rata u Hrvatskoj", dok Muslimani "nisu bili svesni šta ih čeka" pa su tako "nespremno dočekali rat."

Druga teza branilaca Jadranka Prlića, Milivoja Petkovića, Slobodana Praljka, Bruna Stojića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića je bila da su centralne vlasti u Sarajevu pasivno pratile razvoj događaja, nisu učinile ništa da bi sprečile da se teritorija BiH koristi za napade na Hrvatsku, nisu reagovale čak ni kada je "Ravno sravnjeno sa zemljom" i ponašale su se, kako je to opisao Prlićev branilac Majkl/Michael Karnavas, "kao Čemberlen/Chemberlain suočen sa Hitlerom." Podjednako pasivno su, prema braniocima, postupale i lokalne vlasti u Mostaru, na čelu sa tadašnjim gradonačelnikom a sadašnjim svedokom. Lokalne vlasti su, doduše, u februaru 1992. godine formirale Krizni štab na čijem je čelu bio Gagro, ali su – tvrde branioci – "čekale poslednji trenutak" da počnu da organizuju odbranu od agresije JNA. Branioci time nastoje da objasne zašto je HVO u maju 1992. godine morao da "uzme stvari u svoje ruke", raspusti opštinski Krizni štab, smeni Gagra i preuzme civilnu i vojnu vlast u Mostaru.

Milivoj Gagro se, međutim, ne slaže u potpunosti sa ovim tezama odbrane. Postupanje lokalne vlasti nakon dolaska Užičkog korpusa i crnogorskih rezervista po njemu "nije bilo pasivno već mudro: nisu nasedali na vojne provokacije, nastojali su da manevrišu i odlože sukob sa JNA dok ne stvore kakve-takve pretpostavke za odbranu." Ne slaže se, takođe, ni sa tvrdnjom odbrane da je JNA u Mostaru "aktivno borbeno delovala još od septembra 1991." a da je stanje neposredne ratne opasnosti proglašeno tek u aprilu 1992. Prema Gagru, rat u Mostaru je izbio početkom aprila, istovremeno kada i u ostalim delovima BiH.

Božidar Kovačić, branilac Slobodana Praljka, prezentirao je sudu nekoliko desetina fotografija koje, kako je tvrdio, pokazuju štetu koju je u Mostaru napravila JNA: srušene mostove, razorenu mahalu, manje ili više oštećene verske, kulturne, obrazovne, turističke, trgovinske i stambene objekte. Sem što je potvrdio da je sve mostove, sa izuzetkom Starog, srušila JNA, svedok nije mogao da precizira da li su oštećenja prikazana na tim fotografijama nastala pre ili posle povlačenja JNA. Branilac, međutim, to ne smatra bitnim budući da su po njemu, kako je rekao, "kasnija oštećenja samo dodatak već napravljenoj šteti." Snage HVO su, dakle, 1993. i 1994. godine samo "dorušile" ono što je 1992. godine ostavila za sobom JNA.

Dijeljenje sadržaja