Odbrana tvrdi da zaštićeni svedok nikako nije mogao da vidi optuženog Veselina Šljivančanina 19. novembra 1991., budući da se P 032 u to vreme nalazio u skladištu Velepromet u Vukovaru. Nastavak suđenja 23. januara 2006. godine


Odbrana Veselina Šljivančanina tvrdi da svedok zaštićenog identiteta P 032 nije 19. novembra 1991. godine mogao da razgovara sa optuženim na putu do bolnice, budući da je dan ranije lišen slobode i nalazio se u skladištu Veleprometa u Vukovaru.

Svedok, nekadašnji pripadnik Zbora narodne garde (ZNG) je to negirao i ponovio ono što je rekao i u glavnom ispitivanju – da se 19. novembra u jutarnjim časovima, sa još jednim pripadnikom ZNG uputio ka vukovarskoj bolnici kako bi potražio roditelje. Na putu im se, međutim, isprečio džip iz koga je izašao Šljivančanin i naredio im da uđu u kola kojima su zajedno nastavili ka vukovarskoj bolnici. Svedok je rekao da su ispred bolnice uhapšeni i odvedeni u Velepromet a potom u zatvor u Sremskoj Mitrovici.

Odbrana danas osporava ovaj deo svedočenja dokumentom srpske Vlade, sačinjenim, prema njihovim tvrdnjama, na osnovu informacija dobijenih od svedoka tokom njegovog četvoromesečnog zatočeništva.

Prema tom dokumentu, pored svedoka su istog dana, 18. novembra 1991. uhapšena i njegova dva brata, dok se za drugog pripadnika ZNG koji je prema svedočenju kad i on krenuo ka bolnici, tvrdi da je uhapšen tek dva dana kasnije.

Branilac Momčilo Bulatović je tvrdio da svedok nikada nije video Šljivančanina već njegov lik poznaje sa slike koju je tokom boravka u zatvoru video u novinama. Svedok je, međutim i to negirao opisujući Šljivančanina kao visokog čoveka sa brkovima u maskirnoj uniformi i sa kapom “titovkom” na glavi.

Svedočenjem P 032 je, za ovu godinu, završeno izvođenje dokaza optužbe protiv oficira bivše JNA Mileta Mrkšića, Veselina Šljivančanina i Miroslava Radića. Tužilaštvo će svoj dokazni postupak, koji bi prema najavama trebalo da traje do aprila, nastaviti posle novogodišnje pauze, 23. januara 2006..

Dijeljenje sadržaja