U činjeničnim osnovama za sporazum o priznanju krivice, Rajić otkriva po čijim je naređenjima preduzeo akciju tokom koje je izvršen masakr u Stupnom Dolu, kako je zločin zataškan a on ostao na mjestu zapovjednika HVO, ali sa novim identitetom. Priznanje učešća Hrvatske u ratu u BiH.


Da bi prihvatile "pozitivno izjašnjavanje o krivici" na osnovu sporazuma optuženog i tužioca, sudije moraju da se uvjere ne samo da je to priznanje dobrovoljno, nedvosmisleno i dato s punom sviješću o posljedicama, već i da postoje dovoljne činjenične osnove za zaključak da je optuženi zaista počinio zločine koje je priznao. Da bi ih u to uvjerili, optuženi potpisuju dokument pod naslovom "Činjenične osnove", u kojem detaljno iznose svoju verziju događaja opisanih u optužnici. U slučaju Ivice Rajića, navodi iz "Činjeničnih osnova" potkrijepljeni su i vojnim dokumentima – naredbama i izveštajima – iz tog vremena.

U dokumentu koji je 25. oktobra ove godine potpisao Ivica Rajić, nekadašnji komandant Druge operativne grupe HVO u srednjoj Bosni, navodi se da mu je Milivoj Petković, tadašnji zamjenik zapovjednika Glavnog Stožera HVO, 21. oktobra 1993. naredio da “preuzme kontrolu nad situacijom u gradu Varešu i okolini.” Rajić je nakon toga okupio oko 200 vojnika iz jedinica Maturice i Apostoli, među kojima su bili Miroslav Anić zvani Firga, koji je ranije na tržnici u Kiseljaku objesio glave pogubljenih Muslimana, te Dominik Ilijašević zvani Como, poznat po tome što je odrezao uho jednom Muslimanu, okačio ga na antenu svog automobila i tako se vozio po Kiseljaku.

Dva dana kasnije, Rajić je dobio kratku i jasnu naredbu Slobodana Praljka, zapovjednika GS HVO, koja glasi: “Sredite situaciju u Varešu bez milosti prema bilo kome, nađite ljude dorasle vremenu i zadacima.” U provođenju te naredbe su u selu Stupni Do ubijene najmanje 37 osobe muslimanske nacionalnosti, među kojima je bilo i žena, djece i staraca, veliki dio sela je razoren, a vojnici su pljačkali i seksualno zlostavljali civilno stanovništvo. Rajić priznaje da je naredio, planirao i proveo tu akciju.

Po uspostavljanju kontrole nad Varešom i okolinom, Rajić šalje izvještaj u kojem navodi: “...svi vojno sposobni Muslimani – stavljeni pod prismotru... Vareš je od danas hrvatski, borit ćemo se da ostane”. Nakon što su se u javnosti pojavile prve informacije o masakru u Stupnom Dolu, Petković 26. oktobra 1993. naređuje Rajiću da istraži šta se tamo dogodilo. Istog dana, međutim, Petković obavještava Rajića kako mu je to naređenje upućeno da bi se umirila međunarodna zajednica, a da on ne treba da pokreće nikakvu istragu.

Među priloženim dokumentima nalaze se i zapovijedi sa potpisom Tihomira Blaškića, koji je kao komandant OZ Srednja Bosna bio neposredno nadređen Rajiću. U prvoj, Blaškić "razrješava dužnosti pukovnika Rajića zbog iskazanog niza slabosti u vođenju i zapovijedanju..." U drugoj se na dužnost novog zapovjednika Zbornog područja Vitez, umjesto smijenjenog Rajića, postavlja pukovnik Viktor (Martina) Andrić, rođen u Osijeku i nastanjen u Kiseljaku.

Ivicu Rajića je u Viktora Andrića "prekrstio" Milivoj Petković, a među priloženim dokumentima je i jedna rukom pisana bilješka, upućena Glavnom stožeru u Posušju, u kojoj Rajić navodi da se "nakon imendana" zove Martin Andrić. Potom slijedi i ispravka: nije Martin nego Viktor.

U dokumentu koji je potpisao, Rajić prihvata i potvrđuje da je u BiH postojalo “stanje međunarodnog oružanog sukoba u kojem je učestvovala Republika Hrvatska kao nezavisna država.... u oružanom sukobu protiv bošnjačkih Muslimana, a na teritoriji BiH kao nezavisne države.”

Optuženi se obavezao na "punu i značajnu saradnju sa tužiocem", uključujući i "istinito svjedočenje u bilo kom postupku" ako to od njega zatraži tužilac. Ne treba sumnjati da će tužilac to od njega tražiti, barem u postupku protiv Petkovića, Praljka i ostalih lidera tzv. Herceg-Bosne.

Dijeljenje sadržaja