Svedočenje ruskog novinara na suđenju generalu Stanislavu Galiću, koji je optužen za granatiranje Sarajeva i snajpersku kampanju protiv civilnog stanovništva

Dok je na suđenju Slobodanu Miloševiću jedan novinar svjedok tužiteljstva, na suđenju Stanislavu Galiću pojavio se još jedan - kao svjedok odbrane. Konstantin Kačalin, danas urednik na Trećem kanalu ruske državne televizije, je u julu 1993. sa skupinom drugih novinara proveo sedam dana u dijelu Sarajeva pod kontrolom Armije BiH. I pored toga što, po sopstvenom priznanju, nije vidio mnogo na ulasku u grad, putujući u transporteru Ukrajinskog bataljona, Kačalin je iz Sarajeva ponio strašne dojmove. "Taj dio na ulasku u grad... bilo je kuća od kojih je ostalo samo nekoliko zidova, zgrada Oslobođenja, dvije zgrade pored Holiday Inn-a, hotel "Evropa" koji je bio u centru grada."

U to vrijeme je u Sarajevu vladalo zatišje i osim sporadične pucnjave iz pješadijskog naoružanja, rekao je ruski novinar tokom svjedočenja, nije bilo značajnijih borbi. Razgovarajući sa stanovnicima grada, stekao je dojam da su "depresivni, da im je teško padalo sve, ali su usprkos svemu imali snažan instinkt preživljavanja."

Vođen pitanjima Galićevog branitelja - švicarskog advokata Stefana Pilete Zanena/Stephan Pilleta Zanin - ruski novinar je kazao kako na vjerskim objektima u gradu nije bilo štete, kao ni na zgradi koševske bolnice. "Praktično govoreći, sve su zgrade bile netaknute, tamo su bili liječnici, bolnica je radila kao u mirnodopskim uvjetima", rekao je Kačalin. Posjeta dječijem odjeljenju na kojem je vidio "značajan broj djece", ranjene prilikom granatiranja, duboko ga je potresla.

"Tamo su bila djeca koja su imala do deset godina. Tamo sam vidio djecu bez ruku, sa ranama na stomaku." Za razliku od bolnice ili džamija, stambene zgrade u samom gradu bile su oštećene, a polupana stakla zamijenjena plastičnim folijama.

U narednim danima Kačalin će se sresti i sa tadašnjim predsjednikom Predsjedništva BiH, Alijom Izetbegovićem, s kojim je razgovarao i o obruču oko grada. "Rekao je da će po svaku cijenu pokušati da probije taj obruč, bilo svojim snagama, bilo uz pomoć izvana." Njemu i još jednom ruskom novinaru Izetbegović je povjerio i to kako Sarajevo ima "kapacitete za sopstvenu proizvodnju", ali da mogu izdržati još malo.

Kačalin je tom prilikom ispred zgrade Predsjedništva imao svoj prvi i jedini susret bliske vrste sa snajperom. Naime, on i njegov kolega htjeli su se slikati na čistini ispred zaštićene zgrade, kada je pored njih prozviždao metak. Njihova bosanska pratnja nije bila naročito uznemirena: "Oni su se već bili navikli na to."

Opisujući atmosferu u Sarajevu, Kačalin je rekao kako se u zraku mogla osjetiti tragedija tog grada, "koji je bio pod blokadom". Pošto odbranu tvrdi da "nije bilo blokade" nastala je zbrka koju je pokušao riješiti predsjedavajući sudac Alfonsus Ori/Alphonsus Orie. "Da li ste upotrijebili termin blokada?", upitao je svjedoka. "Da, rekao sam 'blokada'. Rekao sam da mi je djed poginuo u Drugom svjetskom ratu. Vozio je zalihe u Lenjingrad i pao je pod led. Blokadu Lenjingrada povezujem sa blokadom Sarajeva", odgovorio je on. Upitan, jos jednom, da objasni ko je po njegovom mišljenju blokirao grad, on je kazao kako je grad bio pod obostranom blokadom. "Muslimani su se borili protiv Srba, Srbi su se borili protiv muslimana i grad je bio blokiran. Jedine veze su išle kroz tunel, jedine zalihe su ulazile preko Igmana."

Tokom unakrsnog ispitivanja, koje je trajalo srazmjerno kraće, Kačalin je rekao da je u tih sedam dana u Sarajevu često slušao kako o snajperskim, tako i artiljerijskim napadima na civile. Tužitelj Čester Stemp/Chester Stamp je pitao svjedoka odbrane da li je čuo za artiljerijski napad na red za vodu u sarajevskom naselju Dobrinja, koji se zbio nekoliko sedmica, ako ne dana, prije njegovog dolaska u grad. "Ne znam šta je Dobrinja, ja sam bio u centru grada. Naše kretanje bilo je ograničeno, nismo mogli da se krećemo po sopstvenom nahođenju", odgovorio je svjedok. Na insistiranje tužitelja, svjedok je nastavio. "S obzirom na to da smo iz hotela otišli transporterom Ukrajinskog bataljona i da smo tako došli do aerodroma može samo da znači da je u Sarajevu tih dana bilo veoma opasno."

Dijeljenje sadržaja