Enes Šakrak, ubica Ljubice Zadro i njene četvorogodišnje kćerke Mladenke, svjedočio je o zločinima koje su počinili pripadnici Armije BiH u hrvatskom selu Grabovica 8. i 9. septembra 1993. godine


Dvostruki ubica Enes Šakrak svjedočio je o zločinima koje su pripadnici Armije BiH počinili u hrvatskom selu Grabovica 8. i 9. septembra 1993. godine, tokom operacije Neretva ’93., u slučaju koji se pred Haškim tribunalom vodi protiv generala Sefera Halilovića.

Enes Šakrak je 1993. imao dvadeset godina i bio je pripadnik Devete motorizovane brigade I korpusa Armije BiH. U hašku je sudnicu stigao ravno iz zatvora u BiH, u kojem služi desetogodišnju kaznu za ubistva Ljubice Zadro i njene četvorogodišnje kćerke Mladenke, tokom pokolja u Grabovici u kojem su ubijena 33 hrvatska civila.

Zakašnjela reakcija pravde, hapšenje i osuda zločina, stigla je tek 2003. – deset godina nakon zločina i dvije godine nakon što je haško tužilaštvo optužilo Halilovića zato što nije spriječio ili kaznio zločin u Grabovici. Haški istražitelji bili su prvi koji su ga ispitivali o ovom zločinu, potvrdio je Šakrak kao svjedok optužbe na suđenju Haliloviću. Da ironija bude veća, Šakrak je kratko nakon demobilizacije izvjesno vrijeme bio zaposlen u Komisiji za ispitivanje ratnih zločina, a nešto kasnije i u OSCE-u.

Pokolj u Grabovici je, kako je Šakrak ispričao u haškoj sudnici, počeo 8. septembra 1993., u kasnim poslijepodnevnim satima, ubistvom Pere Marića (1914), ispred kuće u kojoj su bili smješteni, a kasnije te noći i njegove supruge Dragice (1914). Peru Marića je hladnokrvno, u sred razgovora, ubio Mustafa Hota također pripadnik Devete motorizovane brigade. Uhapšeni su zajedno krajem 2003. godine, a Hoti je izrečena kazna od devet godina zatvora.

Ujutro 9. septembra komandir voda kojem je Šakrak pripadao, Nedim Vlahovljak, je njemu i njegovim saborcima, Harisu Rajkiću i Seadu Karagiću, prenio naredbu koja je glasila “pobiti sve Hrvate u selu”. Odakle je stigla ta naredba, Šakraku – kako tvrdi - nije poznato.
Nakon toga trojka se uputila prema kući porodice Zadro gdje su mučki ubili Ivana (1924) i Matiju Zadro (1923), kao i njihovog sina Mladena, a potom je Šakrak – iz neposredne blizine, kako je opisao - ispalio rafale na Ljubicu (1956) i četvorogodišnju Mladenku.

Tokom ovog krvavog pohoda trojka je vidjela još nekoliko tijela pored željezničke stanice u Grabovici, ali Šakrak ništa više nije mogao reći o tim ubistvima. Sjeća se da su se nakon toga vratili u kuću Marića gdje im je Nihad Vlahovljak, kasnije tog dana, prenio novu naredbu - da se uklone tragovi zločina. Ova naredba je, kako im je rečeno, stigla od Vehbije Karića, jednog od članova Inspekcijskog tima Glavnog štaba Armije BiH.

Tokom svjedočenja Šakrak je kazao da je u to vrijeme pretpostavljao da je operaciju Neretva ’93. vodio general Sefer Halilović, ali da to ne može sa sigurnošću tvrditi.

Optužnica tereti Halilovića da je kao komadant operacije Neretva ’93 odgovoran za propust da spriječi ili kazni ubijanje civila u Grabovici i Uzdolu u septembtu 1993. godine.

Dijeljenje sadržaja