Tezu ratnih lidera bosanskih Srba da je Bosna "boljševička tvorevina" čije je granice povukao Tito, ambasador Herbert Okun je svjedočeći na sudjenju Momčilu Krajišniku opisao kao "nevjerovatno smiješnu".


Mape i podjela teritorija bile su stalne teme pregovora koje su, uoči i poslije izbijanja sukoba u BiH, sa liderima bosanskih Srba vodili medjunarodni posrednici Sajrus Vens/Cyrus Vance i Dejvid Oven/David Owen. Prema "dnevniku pregovora", koji je vodio njihov zamjenik Herbert Okun, čelnici SDS i RS - Karadžić, Krajišnik, Koljević, Aleksa Buha i drugi - u to su vrijeme govorili "u jedan glas": Srbi sa Muslimanima ne mogu živjeti zajedno, medjusobna mržnja je suviše velika, jedino rješenje je podjela zemlje po nacionalnom principu.

Čitajući i tumačeći bilješke sa preko 50 sastanaka sa liderima bosanskih Srba, Okun je naveo da su Karadžić, Krajišnik i ostali stalno isticali da će "srpski narod u BiH prestati ratovati kad se udovolji zahtjevima za podjelom". A podjela je, paralelno sa pregovorima, ostvarivana etničkim čišćenjem. Krajevi koji su etnički očišćeni su potom, obrazlagao je Okun, ucrtavani u karte i predočavani Vensu i Ovenu kao "tradicionalno srpske teritorije", na koja imaju "istorijsko pravo".

Govoreći "jednim glasom" i istim frazama, lideri bosanskih Srba su ponavljali da ih je - kako je zapisano u Okunovom dnevniku - "Tito zeznuo", da "nisu spremni prihvatiti Titove granice" i da je Bosna "boljševička tvorevina". "Ta tvrdnja je nevjerovatno smiješna", rekao je Okun i istakao da su "granice Bosne medju najstarijim ne samo u jugoistočnoj nego u cijeloj Evropi". "Te granice najmanje dva stoljeća niko nije mijenjao, ponajmanje Tito", rekao je Okun.

Osnovni metod lidera bosanskih Srba u pregovorima sa medjunarodnim posrednicima je, prema Okunu, bio da uporno ponavljaju netačne podatke i prebacuju krivicu na drugu stranu. Kad je, na primjer, na vidjelo izišla činjenica o postojanju prijedorskih logora, oni to nisu ni poricali, nego uzvratili da je "Sarajevo najveći koncentracioni logor pošto Muslimani tamo drže 60.000 Srba kao taoce." Sarajevo, po njima, nije bilo pod opsadom: granatiranjem su samo "branili predgradja" u kojima je živjelo većinsko srpsko stanovništvo. Suočeni sa optužbama za silovanja, tvrdili su da su "Muslimani obukli srpske uniforme i silovali Muslimanke."

Oslanjajući se na svoj "dnevnik pregovora" svjedok je istakao da je iz sastanka u sastanak rasla uloga Momčila Krajišnika, pa je početkom 1993. zajedno sa Karadžićem važio za najvažnijeg lidera bosanskih Srba, kako za Beograd, tako i za medjunarodne pregovarače. "Svi ostali, uključujući Koljevića, dospjeli su na marginu", rekao je Okun.

Pošto se danas završi glavno ispitivanje, svjedoku će pitanja postavljati zastupnici odbrane.

Dijeljenje sadržaja