Mape i "istorijsko pravo" bosanskih Srba na 65% teritorije BiH bile su gotovo isključivo teme pregovora koje su Sajrus Vens i Dejvid Oven vodili sa liderima bosanskih Srba od kraja 1991. do avgusta 1992., posvjedočio je na sudjenju Momčilu Krajišniku njihov zamjenik, ambasador Herbert Okun


"Karadžić je s takvim intenzitetom govorio o genocidu nad Srbima u Drugom svjetskom ratu, u takvoj mjeri je to bila nit-vodilja svih njegovih izjava, prije nego što će i početi sukobi u BiH, da sam mu u jednoj privatnoj situaciji rekao: ako vi nastavite govoriti toliko o genocidu, vi ćete ga doista i izazvati."

Tako je američki ambasador Herbert Okun, svjedočeći na sudjenju Momčilu Krajišniku, opisao Karadžićevu "opsesiju genocidom". Godine 1992. i 1993. Okun je kao zamjenik kopredsjednikâ Konferencije o bivšoj Jugoslaviji Sajrusa Vensa/Cyrus Vance i lorda Dejvida Ovena/David Owen učestvovao na 50 do 60 sastanaka sa tadašnjim liderima bosanskih Srba. Na svim tim sastancima detaljno je vodio bilješke. Desetak svesaka tih dnevnika su već medju dokaznim predmetima tužilaštva na sudjenju Slobodanu Miloševiću, a danas su to postali i na sudjenju Momčilu Krajišniku.

"Genocid je bio Karadžićeva opsesija", rekao je Okun, predočavajući bilješke sa prvog razgovora sa liderom bosanskih Srba 2. decembra 1991. godine u Beogradu, na sugestiju Slobodana Miloševića. Već u prvim minutama, Karadžić je kao glavnu temu nametnuo genocid nad Srbima u Drugom svjetskom ratu, i naveo da je uoči tog rata u BiH bilo 44% Srba, a prema popisu iz 1991. samo 31%. Okun je zabilježio i njegovu tvrdnju da je taj procentualni pad srpskog stanovništva posljedica genocida i progona, jer Muslimani "hoće cijelu Bosnu, i taj cilj postižu visokim natalitetom". Srba danas nema više od 35 procenata, rekao je Karadžić u tom razgovoru, ali imaju istorijsko pravo na 65% teritorije BiH.

Poslije početka sukoba u aprilu 1992., "kad su toliko teritorije i okupirali", taj zahtjev je, prema Okunovom iskazu, bio konstantan u svim razgovorima Vensa, Ovena i samog svjedoka sa Karadžićem, Biljanom Plavšić, Nikolom Koljevićem i Momčilom Krajišnikom. Mape su stalno bile na pregovaračkom stolu i lideri bosanskih Srba su, ukazujući na "ucrtane unutrašnje granice", isticali da Srbi 1992. nemaju toliko zemlje jer su je izgubili u genocidu 1941. i da je "istorijska pravda da im se ona vrati". Insistirali su isključivo na mapama, i svako od njih je, prema Okunovom svjedočenju, ne jednom rekao: "Prestaćemo ratovati kad se utvrde tačne mape."

Na pitanje tužioca Alena Tigera/Alan Tieger, da li su Karadžić, Koljević, Plavšićeva i Krajišnik pominjali činjenicu da na velikom dijelu tih "tradicionalno srpskih područja" živi većinsko bošnjačko stanovništvo, Okun je rekao: "Nisu to naglašavali. Znali su šta rade. Uklanjani su Muslimani sa tih teritorija. To se uveliko zbivalo, i oni su znali, naredjivali, zaduženi su bili za to. Nisu to ni krili: stvaranje odvojene države što je mogućno etnički čistije bio je jedan od šest njihovih eksplicitnih ratnih ciljeva. I etničko čišćenje je počelo".

Svjedočenje ambasadora Okuna na sudjenju Momčilu Krajišniku biće nastavljeno danas poslije podne.

Dijeljenje sadržaja