Kakve je utiske o ličnostima i ulozi bivših vodja bosanskih Srba tokom brojnih susreta 1992. i 1993. stekao ambasador Herbert Okun, tadašnji zamjenik kopredsjednika konferencije o bivšoj Jugoslaviji, Sajrusa Vensa i lorda Ovena.


Američki ambasador Herbert Okun, koji se danas na sudjenju Momčilu Krajišniku pojavio kao svjedok tužilaštva, se tokom 1992. i 1993. godine - zajedno sa medjunarodnim pregovaračima Sajrusom Vensom/Cyrus Vance i lordom Dejvidom Ovenom/David Owen - 50 do 60 puta sastao sa tadašnjim liderima bosanskih Srba. Optužzeni Krajišnik je prisustvovao otprilike polovini tih sastanaka. "Ali, bio je prisutan i kad se fizički nije nalazio u prostoriji u kojoj se razgovaralo", naglasio je ambasador Okun, dodavši da bi ga neizostavno pomenuo Radovan Karadžić. "Oni su bili duo", rekao je Okun.

Karadžić je, prema Okunu, bio inteligentan i lukav, ali "uspaljive naravi", emotivan, eksplozivan i sklon neumjerenim izjavama. Krajišnik je bio sušta suprotnost: suzdržan, rezervisan, ozbiljan... Medjutim, izmedju njihovih stavova nije bilo razlike niti bilo kakvog neslaganja. Karadžić je medju vodjama bosanskih Srba bio na prvom mjestu, ocijenio je Okun, ali se prema Krajišniku ponašao kao prema sebi ravnom. Nije bilo "kvalitativne razlike" u njihovom zalaganju za ono što su označavali "ciljevima srpskog naroda", političkim i ratnim.

"Bilo je samo razlike u naglascima", rekao je ambasador Okun i naveo kao primjer da je Karadžić redovno, "već u prvih 30 sekundi razgovora", pominjao "genocid nad srpskim narodom u Drugom svjetskom ratu", a Krajišnik je više insistirao na podjeli Sarajeva na muslimanski i srpski dio. Po mišljenju svjedoka, razloge tih različitih "naglasaka" treba tražiti u činjenici što je Krajišnik odrastao u Sarajevu, a Karadžić je rodjen daleko od Sarajeva, u Crnoj Gori.

"Niko od nas nije imao nikakvih sumnji u vezi sa značajem i ulogom gospodina Krajišnika: on je bio jedan od dvojice najvažnijih rukovodilaca bosanskih Srba", rekao je Okun. Pomenuo je da su medjunarodni pregovarači u početku "malo više razgovarali za Karadžićem i Nikolom Koljevićem" zbog toga što su obojica, za razliku od Krajišnika, dobro govorili engleski. Ali bez obzira na to, mogli su iz sastanka u sastanak "jasno vidjeti" kako uloga Koljevića i Biljane Plavšić "pada", a konstatno ostaje značajna pozicija i uloga Momčila Krajišnika.

Na tim sastancima Okun je vodio detaljne zabilješke. Na osnovu tog dnevnika tužilaštvo će u nastavku svog dokaznog postupka postavljati pitanja svjedoku.

Dijeljenje sadržaja