Prema svjedočenju Petra Salapure, bivšeg šefa za obavještajne poslove u Glavnom štabu VRS, pripadnici Desetog diverzantskog odreda bili su zvanično "na dopustu" kada su u julu 1995. streljali 1200 bošnjačkih zarobljenika na poljoprivrednom dobru Branjevo. Istražitelji tužilaštva ispitivali Salapuru 2001. ili 2002. ali ne o dogadjajima u Srebrenici u julu 1995. već o Aliji Izetbegoviću i Naseru Oriću.


"Do predaje Erdemovića i njegovih izjava, ni ja niti iko u mojoj upravi nije ništa znao o masovnim ubijanjima zarobljenika", rekao je Petar Salapura, svjedok na sudjenju Vidoju Blagojeviću, komandantu Bratunačke brigade, u čijoj zoni odgovornosti je izmedju 11. i 19. jula 1995. ubijeno više od 7.000 zarobljenih srebreničkih Bošnjaka.

Petar Salapura je u to vrijeme bio načelnik Uprave za obavještajne poslove u Glavnom štabu VRS, a Dražen Erdemović - vojnik Desetog diverzantskog odreda, direktno potčinjenog komandantu Glavnog štaba VRS. Erdemović je pred Tribunalom priznao da je sa još nekoliko pripadnika Desetog odreda 16. jula 1995. bio medju izvršiocima egzekucije oko 1.200 Bošnjaka na farmi Branjevo.

Po svjedokovoj priči, ti vojnici trebalo je da budu na dopustu. Njihov odred je početkom jula bio pretpočinjen Drinskom korpusu, učestvovao je u srebreničkoj operaciji, ali su 13. jula, tvrdi Salapura, dobili dopust. Kako su i po čijoj naredbi postali egzekutori on ne zna. Kad je počeo proces Erdemoviću, pitao je, tada već bivšeg, komandanta Desetog diverzantskog odreda, poručnika Mišu Pelemiša, da li je mogućno da su njegovi vojnici učestvovali u toj "akciji".

"Rekao mi je da su učestvovali", izjavio je danas svjedok, ostajući i u unakrsnom ispitivanju pri svojoj tvrdnji da su " diverzanti " u vrijeme masakra na farmi Branjevo bili na odmoru.

Prema Erdemoviću, koji je o tome svjedočio na sudjenjima Radislavu Krstiću i Slobodanu Miloševiću, osam pripadnika Desetog diverzantskog odreda je ujutro 16. jula 1995. upućeno na "specijalni zadatak" i na farmu Branjevo su otišli u pratnji jednog neidentifikovanog potpukovnika VRS i dva vojna policajca Zvorničke brigade. A na Branjevu su od 10 do 16 sati tog dana streljali zarobljenike koji su dovoženi autobusima, takodje u pratnji vojnih policajaca.

Kao šef obavještajne službe u Glavnom štabu VRS u julu 1995., Salapura je mogao dati prijedloge i sugestije za "upotrebu" Desetog diverzantskog odreda, ali ne i izdavati naredjenja. To su mogli samo komandant Glavnog štaba Ratko Mladić i njegov pomoćnik za obavještajno-bezbjednosne poslove, general Zdravko Tolimir. Sa dogadjajima u Potočarima, odvajanjem muškaraca od žena, zarobljavanjem Bošnjaka i njihovom egzekucijom, naglasio je više puta, nije imao nikakve veze: domen njegovog - obavještajnog - posla je nešto sasvim drugo.

Medjutim, nije mogao odgovoriti na pitanje, koje su mu postavili i odbrana i tužilaštvo : zašto je 13. jula uveče dežurni oficir Zvorničke brigade u dnevnik dežurstva upisao da je "Salapura telefonirao da se Ljubiša Beara i Drago jave Goliću".

Ljubiša Beara je bio načelnik bezbjednosti u Glavnom štabu VRS, Drago (Nikolić) načelnik bezbjednosti Zvorničke brigade, a Pavle Golić, referent za obavještajne poslove Drinskog korpusa. Beara i Nikolić su, inače, optuženi za učešće u srebreničkom genocidu, ali su i dalje nedostupni Tribunalu.

"Ujutro 14. jula Drago Nikolić je organizirao smaknuće 5.000 ili 6.000 Bošnjaka zatočenih u 4 škole na području Zvornika. Beara je radio to isto, prvo u Bratuncu, a zatim u Zvorniku, a Pavle Golić je bio uključen u taj proces. Da li vam je to osvježilo sjećanje," upitao je tužilac Piter Mekloski/Peter McCloskey.

"Ne, nisam imao ni jedne naznake koje bi ukazivale na takve aktivnosti", bio je odgovor Petra Salapure.

Odbrana je implicitno prebacila tužilaštvu što proteklih godina nije ni pokušalo da od ovog svjedoka uzme izjavu o dogadjajima poslije pada Srebrenice. Na pitanje advokata Majkla/Michael Karnavasa da li su predstavnici tužilaštva ikad ranije s njim kontaktirali, Salapura je rekao: "Da, ali teme su bile Alija Izetbegović i Naser Orić i sukob Muslimana i Hrvata".

Dijeljenje sadržaja