Svjedočenje bivšeg zatočenika iz Bratunca na sudjenju Momčilu Krajišniku


"Na vratima fiskulturne sale pojavile bi se katkad, na trenutak, i osobe koje nisu bile uniformisane. Oni bi dodali papirić stražaru, koji ga je prosljedjivao Banetu, Draganu ili Makedoncu. Znali smo da će poslije toga neko od nas stradati."

Rešid Hasanović se 10.maja 1992. našao medju više od 2.000 muškaraca, žena i djece, koje su pripadnici JNA sproveli iz naselja Suha kod Bratunca na gradski stadion. Tu je odvojen od porodice i zajedno sa još 500 muškaraca odveden u fiskulturnu salu osnovne škole "Vuk Karadžić." Sala, u kojoj je kao osnovac imao časove fiskulture, pretvorena je u zatočenički objekt, a zatočenici su bili prepušteni na milost i nemilost trojice paravojnika, koji su sami rekli da su "plaćeni da tuku i ubijaju" i da će više zaraditi ukoliko više Bošnjaka prebiju i usmrte.

U samo tri dana, koliko je proveo u toj sali, bio je očevidac ubistva oko 50 ljudi. Trojica mučitelja - za koje svjedok smatra da su bili "arkanovci" - Bane ("sa mindjušom u uhu"), Dragan ("širok, jak, iz Milića") i čovjek sa nadimkom Makedonac (imao je makedonski naglasak), od klupa su napravili krug u koji su uvodili zatočenike i prebijali ih do smrti drvenim i metalnim palicama ili ubijali metkom iz pištolja. Svjedok je naveo imena nekoliko ubijenih: Džemo Hodžić, koji je radio u bratunačkom Vojnom odsjeku; Omer konobar; bratunački hodža Mustafa Mujkanović; Ramo Karić, vozač preduzeća "Vihor"; Ahmet Salkić "koji je ubijen jednim udarcem jer je bio fizički slab"; Zaim Huseinović, inženjer u rudniku Srebrenica...

Svjedok je preživio zahvaljujući tome što je u sastavu vojne policije JNA, koja je spolja obezbjedjivala zatočenički centar, bio Novak Stjepanović, zvani Krke, s kojim je zajedno radio u rudniku Srebrenica i bio mu šef. On je svjedoka izveo za trenutak iz sale, pokazao ga Banetu, Draganu i Makedoncu i rekao: "Ovog nemojte dirati. To je moj prijatelj i dobar čovjek."

Poslije tri dana, kasno noću izmedju 12. i 13. jula, svi zatočenici su ukrcani u kamione i prebačeni na Pale. O toj "pošiljci za Pale" je na sudjenju Momčilu Krajišniku prije dva mjeseca svjedočio i Miroslav Deronjić, bivši predsjednik Kriznog štaba Bratunca. Deronjić je rekao da je lično organizovao transport zatočenih iz Bratunca kako bi ih spasio od paravojnika, a paljanskim liderima uputio poruku: "Izvolite, to je rezultat vaše politike i vidite šta ćete s njima."

Rešid Hasanović i oko 400 preživjelih zatočenika razmijenjeni su 16. maja i prebačeni u Visoko. Tužilaštvo je predočilo televizijski snimak, napravljen tog dana, na kojem su zatočenici pokazali tjelesne posljedice mučenja koje su pretrpjeli u fiskulturnoj sali bratunačke škole. Taj snimak uvršten je medju dokazne predmete na sudjenju Momčilu Krajišniku, kojeg optužnica tereti i za "protivpravno zatočavanje, lišavanje života i okrutno i nečovječno postupanje u zatočeničkim objektima".



Fotografije